U što vjerujem kao povjesničar genocida

Izraelske vojne operacije stvorile su neodrživu humanitarnu krizu koja će se s vremenom samo pogoršati. No, da li postupci Izraela – kako tvrde njegovi protivnici – naginju etničkom čišćenju ili, još eksplozivnije, genocidu?

Kao povjesničar genocida, vjerujem da nema dokaza da se u Gazi trenutno događa genocid, iako je vrlo vjerojatno da se događaju ratni zločini, pa čak i zločini protiv čovječnosti. To znači dvije važne stvari: prvo, da moramo definirati što je to što vidimo, i drugo, da imamo priliku zaustaviti događanja prije nego se pogoršaju. Iz povijesti znamo da je ključno upozoriti na mogućnost genocida prije nego što se dogodi, umjesto da ga sa zakašnjenjem osudimo nakon što se dogodi. Mislim da za to još uvijek imamo vremena.

Jasno je da je svakodnevno nasilje kojemu je Gaza izložena nepodnošljivo i neodrživo. Od masakra kojega je 7. listopada Hamas počinio – samoga po sebi ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti – u zračnim i kopnenim napadima izraelske vojske na Gazu ubijeno je, prema ministarstvu zdravstva Gaze, više od 10.500 Palestinaca, od toga više tisuća djece. To je pet puta više žrtava od 1400 ljudi koje je u Izraelu ubio Hamas. Opravdavajući napad, izraelski vođe i generali iznijeli su zastrašujuće najave koje ukazuju na genocidnu namjeru.

Ipak, kolektivni užas onoga što gledamo ne znači da je genocid, prema međunarodnoj pravnoj definiciji tog pojma, već u tijeku. Budući da genocid, koji se ponekad naziva i »zločinom svih zločina«, mnogi percipiraju kao najekstremniji od svih zločina, često postoji poriv da se svaki slučaj masovnog ubojstva i masakra opiše kao genocid. Taj poriv da se svi zvjerski događaji označe kao genocid više teže zamagljivanju stvarnosti nego što objašnjavaju.

Međunarodnim humanitarnim pravom utvrđeno je nekoliko teških zločina u oružanom sukobu. Ratni zločini definirani su u Ženevskim konvencijama iz 1949. i kasnijim protokolima kao teška kršenja zakona i ratnih običaja u međunarodnom oružanom sukobu protiv vojske i civila. Rimski Statut, kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud, definira zločine protiv čovječnosti kao istrebljenje ili druge masovne zločine protiv bilo kojeg civilnog stanovništva. Zločin genocida Ujedinjeni narodi definirali su 1948. kao »namjeru da se, u cijelosti ili djelomično, uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, kao takva«.

Dakle, kako bismo dokazali da se genocid događa, moramo pokazati i da postoji namjera da se uništi i da se protiv određene skupine odvija destruktivno djelovanje. Genocid kao pravni koncept razlikuje se od etničkog čišćenja po tome što potonji, koji prema međunarodnom pravu nije priznat kao zločin sam po sebi, ima za cilj ukloniti stanovništvo s teritorija, često nasilno, dok genocid ima za cilj uništiti to stanovništvo gdje god se nalazilo. U stvarnosti, bilo koja od ovih situacija – a osobito etničko čišćenje – može prerasti u genocid, kao što se dogodilo u Holokaustu, koji je započeo kao namjera da se Židove ukloni s teritorija pod njemačkom kontrolom, a pretvorio se u namjeru njihovog fizičkog istrebljenja.

Gledajući kako se odvija rat Izraela i Gaze, moja najveća briga je da postoji genocidna namjera, koja se lako može pretvoriti u genocidna djelovanja. Premijer Benjamin Netanyahu rekao je 7. listopada, kako će stanovnici Gaze platiti »ogromnu cijenu« za akcije Hamasa i da će Izraelske obrambene snage (IDF) pretvoriti dijelove gusto naseljenih urbanih središta Gaze »u ruševine«. Citirajući Deuteronomiju, dodao je 28. listopada: »Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio.« Kako mnogi Izraelci znaju, u osveti za napad Amaleka, Biblija poziva na »ubijanje podjednako muškaraca i žena, djecu i dojenčad«.

Duboko alarmantan jezik tu ne završava. Izraelski ministar obrane Yoav Gallant 9. listopada rekao je: »Borimo se protiv ljudskih životinja i djelujemo u skladu s tim«, što je izjava koja ukazuje na dehumanizaciju, s genocidnim odjecima. Sljedećeg dana, šef koordinatora izraelske vojske za vladine aktivnosti na tim područjima, general-bojnik Ghassan Alian, obratio se stanovništvu Gaze na arapskom: »Ljudske životinje moraju se tretirati kao takve«, rekao je i dodao: »Neće biti struje i vode. Bit će samo uništenja. Htjeli ste pakao, dobit ćete pakao.«

Istog dana, umirovljeni general-bojnik Giora Eiland napisao je u dnevnim novinama Yedioth Ahronoth: »Država Izrael nema izbora nego pretvoriti Gazu u mjesto u kojem je privremeno ili trajno nemoguće živjeti.« Dodao je: »Stvaranje teške humanitarne krize u Gazi nužno je sredstvo za postizanje cilja«. U drugom članku napisao je kako će »Gaza postati mjesto gdje nijedno ljudsko biće ne može postojati«. Do sada niti jedan predstavnik armije ili političar nije osudio ovu izjavu.

Mogao bih citirati još mnogo toga.

Zajedno, ove izjave lako bi se mogle protumačiti kao pokazatelj genocidne namjere. No, događa li se genocid zapravo? Izraelski vojni zapovjednici inzistiraju na tome da pokušavaju ograničiti civilne žrtve, a veliki broj mrtvih i ranjenih Palestinaca pripisuju Hamasovoj taktici korištenja civila kao ljudskog štita i stavljanju svojih zapovjednih centara pod humanitarne strukture poput bolnica.

No, 13. listopada izraelsko Ministarstvo obavještajne službe je objavilo prijedlog da se cjelokupno stanovništvo Pojasa Gaze premjesti na Sinajski poluotok pod egipatskom vlašću (Netanyahuov ured nazvao je to »konceptualnim dokumentom«). Ekstremni desničarski elementi u vladi – također zastupljeni u IDF-u – slave rat kao priliku da se u potpunosti riješe Palestinaca. Ovog mjeseca na društvenim mrežama pojavila se video snimka kapetana Amichaija Friedmana, rabina u brigadi Nahal, koji je skupini vojnika rekao kako je sada jasno da je »ova zemlja naša, cijela zemlja, uključujući Gazu, uključujući Libanon«. Postrojbe su oduševljeno navijale, dok su predstavnici Izraelske armije rekli da njegovo ponašanje »nije u skladu« s njezinim vrijednostima i direktivama.

I tako, iako ne možemo reći da vojska eksplicitno cilja palestinske civile, funkcionalno i retorički možda gledamo operaciju etničkog čišćenja koja bi se mogla brzo pretvoriti u puni genocid, kao što se dogodilo više puta u prošlosti.

Ništa od ovoga se nije dogodilo samo od sebe. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci jako sam patio zbog tekućih događaja u Izraelu. Nekoliko kolega i ja 4. kolovoza poslali smo peticiju upozoravajući da je pokušaj pravosudnog udara od strane Netanyahuove vlade imao za cilj trajnu izraelsku okupaciju palestinske zemlje. Peticiju je potpisalo skoro 2500 znanstvenika, članova klera i javnih osoba koji su bili zgroženi rasističkom retorikom članova vlade, njezinim antidemokratskim naporima i rastućim nasiljem izraelskih doseljenika, koje naizgled podržava IDF, nad Palestincima na okupiranoj Zapadnoj obali.

Ono na što smo upozoravali – da je nemoguće ignorirati okupaciju i ugnjetavanje milijuna stanovnika tijekom 56 godina, kao i 16 godina opsade Gaze, bez ozbiljnih posljedica – eksplodiralo nam je u lice upravo 7. listopada. Nakon Hamasovog masakra nevinih židovskih civila, ta ista naša skupina izdala je drugu peticiju kojom osuđuje zločine koje je počinio Hamas i poziva izraelsku vladu da se suzdrži od masovnog nasilja i ubojstava nevinih palestinskih civila u Gazi kao odgovor na krizu. Napisali smo da je jedini način da se stane na kraj tim ciklusima nasilja traženje političkog kompromisa s Palestincima i okončanje okupacije.

Vrijeme je da čelnici i viši znanstvenici institucija posvećenih istraživanju i obilježavanju Holokausta javno upozore protiv retorike ispunjene bijesom i osvetom, koja dehumanizira stanovništvo Gaze i poziva na njezino istrebljenje. Vrijeme je da se izjasnimo protiv eskalacije nasilja na Zapadnoj obali, koje su počinili izraelski doseljenici i postrojbe IDF-a, eskalacije koja sada, čini se, također klizi prema etničkom čišćenju pod okriljem rata u Gazi; nekoliko palestinskih sela, kako se izvješćuje, samoevakuirano je pod prijetnjama doseljenika.

Pozivam ugledne institucije kao što su Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država u Washingtonu i Yad Vashem u Jeruzalemu, da sada istupe i stanu na čelo onih koji upozoravaju na ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, etničko čišćenje i zločin nad zločinima, genocid.

Ako istinski vjerujemo da nas je Holokaust naučio lekcije o potrebi – ili doista dužnosti – da očuvamo vlastitu ljudskost i dostojanstvo štiteći tuđe, ovo je vrijeme da ustanemo i podignemo svoj glas, prije nego izraelsko vodstvo odvuče i Izrael i njegove susjede u duboki ponor.

Još uvijek ima vremena zaustaviti Izrael prije nego njegova djela postanu genocid. Ne možemo čekati ni trenutka duže.

Omer Bartov je profesor studija holokausta i genocida na uglednom američkom Sveučilištu Brown.
10. studenog 2023.