DVADESET GODINA OD SMRTI SILVIJA BOMBARDELLIJA
Muzičar u gradu gluhog uha
Krimen maestra Silvija Bombardellija, gledano kroz okular danas atraktivno uzgajane dobrodošle hipokrizije, jest njegovo sudjelovanje u partizanskom pokretu za trajanja Drugoga svjetskog rata, kao i pripadanje socijalističkom sistemu što je nakon rata uspostavljen
Piše: Siniša Vuković (Novosti)
15. kolovoza 2023.
Originalni idealist i nepatvoreni artist – Silvije Bombardelli (foto HNK Split)
Premda je glavom i brkovima, posredstvom brončane biste, naoko trajno prisutan u svojemu rodnom gradu i ubiciran u foyeru HNK Split, Silvije Bombardelli (ne)službeno je prezren u društvu i izopćen iz glazbenih programâ sviju gradskih pozornica. Nitko, naravno, ne pamti kad je zadnji put bilo izvedeno neko njegovo glazbeno djelo, a nema među živima onoga, ili one, koji će, ili koja, sjetiti se najposljednije prilike kad je bilo iole javnoga govorenja o djelu ili djelovanju ovoga među najvećim značajevima u resoru splitske kulture za trajanja cijeloga XX. vijeka.
Da, mi živimo i trajemo mentalitetom vinara ili uljara, medara ili mljekara pa, u nevažnosti našoj, olako lijepimo etikete ljudima – i, što je još poraznije za nas i gore po dušu našu – i njihovim sudbinama, tako da nije do u prepast dopro šal skupnog zaborava akonto maestra Bombardellija, kojim smo do faze ugušenja ovili sadašnjicu debelu najmanje dva desetljeća: zadnja dva desetljeća otkako je imenovani splitski uglednik i umro.
Prvog dana listopada 2022. godine navršilo se oblih 20 godina od preminuća Silvija Bombardellija; navršilo se, ali ne i obilježilo. A, imaju li kulture – naročito lokalne – razloga kulturnim se sredinama zvati i osjećati, ako one dave i nište, ter u posvemašnji jaz zaborava guraju one najzaslužnije među sobom?
Krimen maestra Silvija Bombardellija, gledano kroz okular danas atraktivno uzgajane dobrodošle hipokrizije, jest njegovo sudjelovanje u partizanskom pokretu za trajanja Drugoga svjetskog rata, kao i služenje komunističkoj ideji i pripadanje socijalističkom sistemu što je nakon rata uspostavljen. Tankoćutnim Hrvat(ek)ima, da bi pošteno i pravedno provodili sjećanje na ovoga maestra, nije bilo dovoljno ni to što je na noge postavio današnji HNK Split, te što je bio glavnim pokretačem Ljetne pozornice na Prokurativi 1947. godine, kad je nedugo po okončanju svjetske vojne kanio kazališnu sezonu iz kuće iznijeti na otvoreno. Pokušavao je s tom Ljetnom pozornicom, ali nije išlo glatko, pa je nakon nekoliko godina održavanja i još toliko nestanka iz ambijenta Splita, Ljeta Gospodnjega 1954. najposlije bio pokrenuo Splitske ljetne priredbe, koje će od 1968. godine ponijeti ime i do danas ga nositi – Splitsko ljeto.
Umjetnici partizani
Uspravit će kičmu i kompletnom kazališnom životu Splita, organiziravši ansamble i davši im – u ta doba – zavidnu razinu profesionalne spremnosti za dotad neznane i nedohvatljive izazove. Malograđanski primitivno-barbarski mentalitet, ipak, sastrugat će njegovo ime htijući ga ogaditi partizanskom uniformom, kao da partizansku uniformu nisu nosili Živko Jeličić i Slobodan Novak, Marin Franičević i Jure Franičević Pločar, vrsni pisci i pjesnici što su poslijeratni Split učinili mjestom zavidne kulture i produhovljene uljudbe, pokrenuvši Čakavski sabor što će se preobraziti do u današnji Književni krug Split, pri kojima će se izdavati ugledni časopisi »Vidik«, »Mogućnosti« i »Čakavska rič«, te tiskati važne knjige vrijedne ne samo za zavičajne biblioteke, nego i one nacionalne. Nije li partizansku uniformu nosio i Jure Kaštelan, preveliki za ovu književnost pjesnik, teoretičar literature i sveučilišni profesor, bez čijeg osobnog angažmana ni »pod razno« ne bi bila tiskana prva Biblija u Hrvatskoj, ona u izdanju Stvarnosti iz 1968. godine...
Nije li, zaboga, partizansku uniformu nosio i – Franjo Tuđman?!
I dok su se književnici još nekako i »spasili« – veličinom svojega umjetničko-znanstvenog djela, koja je veličina vazda bivala većom i od najjačih dostignuća malograđanskih moćnika i tvrđa od najdebljih desničarskih toljaga – muzičar Silvije Bombardelli relativno je uspješno zaliven kantom zaborava. I, na sramotu i Splita i Dalmacije i Hrvatske, on još preživljava isključivo u ovakvim publicističkim zapisima, kad ga se od prilike do prilike netko sjeti, vjerujući kako će bubnjić gluhog uha jednog dana ipak proraditi.
Ama, u ovoj čemernoj dolini nehotične i nametnute patetike, u ovom prozbenom psalmu s lamentacijskom melodijom i ritmom marcia funebre, ipak – gestom trajnog namigivanja s lanterne – ostaje nam ritmički pulsirajuće svjetlo sa svjetionika u kamenu podignutog nešto i podalje od obale; onamo, u Solinskoj prodolini podno stijene od Klisa i Kozjaka, podno Sutikve i Majdana: svjetlo na arhitravu solinske muzičke škole što svojim zrakama ispisuje ime obrazovnoj instituciji – »Silvije Bombardelli«. Ne Split, nego Solin, dao je ime glazbenoj školskoj ustanovi po imenu ovoga velikoga i dalmatinskog i hrvatskoga skladatelja i dirigenta...
Tko zna, bit će da je Bombardellijevo biće familijarnom susjedstvu u Velom Varošu i Špinutu bilo se zamjerilo i odlaskom na studij glazbe u Beograd, gdje je neko vrijeme kruh svoj svagdanji zarađivao kao violinist i nastavnik muzičkog odgoja. Nedugo nakon toga u osvit i praskozorje Drugoga svjetskog rata – od 1939. do 1941. godine – bio je dirigentom u Operi Narodnog pozorišta u Novom Sadu. Agresijom nacista na tadašnju mu domovinu, Silvije Bombardelli priključio se partizanskom pokretu, sudjelujući u ratnim operacijama sve do okončanja rata.
Bombardelli i Tijardović
Već je bilo rečeno kako je po utihnuću NOB-a bio čelnom osobom Narodnoga kazališta u Splitu, kad je pokušao uspostaviti – mimo redovnoga teatarskoga života u kući – i Ljetnu pozornicu na otvorenom. No, pošto je ta ideja uspjela zaživjeti svega nekoliko godina, Bombardelli je 1949. otišao u Zagreb biti na čelu Državnog simfonijskog orkestra, orkestra koji danas poznajemo pod imenom – Zagrebačka filharmonija. Žalibože, i dandanas se (kad je posrijedi ikakva besjeda o utemeljiteljima ove institucije), s nekom rastrubljenom dozom šutnje izbjegava spomenuti imena Silvija Bombardellija i Ive Tijardovića, koji su, svatko na svoj način, bili među najvažnijim kotačićima u času uspostave našega i danas najvažnijega orkestra u zemlji.
Pa opet, simfonijska glazba i ona zborska, čak četiri baleta i dvije opere (»Adam i Eva« po Miroslavu Krleži i »Bakonja« po Simi Matavulju), nebrojena scenska glazba za kazališne predstave i ona filmska, uključujući i muziku za prvi naš film »Slavica« (1947.), učinit će ovoga umjetnika jednim od najvažnijih majstora zanata druge polovice lanjskoga stoljeća.
Pojava, djelovanje i ostavština Silvija Bombardellija bez ikakve skepse i dvojenja spada u red odličnijih uspjehâ naših nacionalnih bardova i mogućih šire prihvaćenih vlastitih nam domovinskih brandova. Samo zahvaljujući poraznoj praksi endemičnih naših hrvatskih selektivno čuvajućih umjetničkih ostvaraja i otajstava – koja, nerijetko, s velikim uspjehom i guše i udavljuju najbolje među nama – moglo se u našoj glazbenoj i kazališnoj utakmici utrnuti i estetske dosege i organizacijska postignuća što ih je vizionarstvom osobnoga tipa bio kadar i osmisliti i provesti naročiti zanesenjak, originalni idealist i nepatvoreni artist Silvije Bombardelli.
Nepatvoreni artist
Voljnom eutanazijom sjećanja na nj, baš kao i namjernom propagandom u ništenju njega i kao stvaratelja i kao građanina zaslužnog za ocrtavanje važnih identitetskih crtâ na lokalnoj i zavičajnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, pokazatelj je kako – uza sva šminkerska udvaranja i ina pomodarska ulizivanja – mi sada i ovdje priznajemo samo: sud svoje udvorničke i domaćinske partije!
Partizan Silvije Bombardelli ruga nam se odozgo, evo baš sada, iz svojega artističkoga i ateističkoga raja – za koji se zdušno cijeli život borio... I, molimo lijepo, neka nam je biti oslobođenima od izražavanjâ sućutî, koje niti smo zaslužili, niti nam je na njih ikakvoga prava i polagati.(Novosti)
Vezani članci
EX-YU |
Spektakularan serijal o partizanima |
Hrvoje Klasić vjerojatno se neće složiti, ali Hrvatska radiotelevizija napravila mu je ogromnu uslugu time što nije prihvatila njegovu ideju za dokumentarni serijal Partizani, a i time što mu je u produkciji prethodnog serijala o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stvarala brojne poteškoće. To će se pokazati kao velika škola, i praktično i u smislu otpuštanja kočnica. U praktičnom smislu – i to je bila jedina stvarna mana serijala o NDH – autor je shvatio da je dvanaest epizoda previše. S druge strane, šest epizoda za partizane u svim...
EX-YU |
Hrvoje Klasić: Partizanima se može ponositi čitava Europa |
Skoro kao o nogometu, kod nas svatko koga zanima analitička historiografija o Drugom svjetskom ratu na jugoslavenskom tlu ima dojam da »zna« bolje od nekoga drugoga koji također »zna« o istom pitanju, pogotovo u regionalnom ključu. U tom smislu, budući da smo ljubaznošću producenata Al Jazeere Balkans imali priliku premijerno pogledati nekoliko epizoda serije povjesničara Hrvoja Klasića, valja reći nešto o onome što njegova serija nije. »Partizani«, koji se u tjednom ritmu odnedavno prikazuju na Al Jazeeri Balkans,...
Split |
Pogibija prvog splitskog partizanskog odreda |
Negdje u blizini Dugopolja odred se zaustavio. Bijaše ponoć, tiha. Pod slabim svjetlom odlutalog mjeseca jedva su se razabirale raštrkane seoske kuće. Šta čekamo? — Vezu. Trebalo je da nas sačeka. Prošao je čitav sat, pa još jedan. Iz daljine dopire iskidani, promukli lavež pasa. — Idemo! Kolona se razvukla, izmoreni borci posrću, padaju, svakih pola sata zastaje se i čeka da se odred prikupi. Mjesec se već sasvim izgubio, noć postala čudno crna, masna, a kamenjar oštar, iskidan, surov. Oko tri i po sata počelo je...
Hrvatska |
Oj Mosore, Mosore |
Dana 24. veljače 1990. godine umro je pjesnik i književnik Jure Kaštelan. Rođen je 1919. godine u Zakučcu kraj Omiša. U Drugom svjetskom ratu ispjevao je pjesmu »Oj Mosore, Mosore« koja govori o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom zemlje. O nastanku pjesme Jure Kaštelan je rekao: »Godine 1942. u odredu, na Mosoru, uz...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Split |
Dosta je deklarativnog antifašizma |
Već desetak godina uvijek nepoznati huligani u ovo vrijeme ili prefarbaju ili na neki drugi način oštete tu spomen ploču Prvom splitskom partizanskom odredu koju mi uporno čistimo i obnavljamo natpis koji stoji na njoj. Ovaj put Grad Split promptno je reagirao. Da ne budemo nepošteni, i prethodna vlast slala je izaslanike koji bi se prigodno poklonili, ali to nije dovoljno. Treba puno više raditi po školama, kao što smo mi pokušali u Kaštelima, otvoreno govoreći i o onom i o ovom ratu, kao i o svim greškama koje su napravljene, bez pokušaja...
Dalmacija |
Epopeja otoka heroja |
Otok Iž, zajedno s većim dijelom Dalmacije, prema Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. pripao je Italiji. Talijanska vojska smjestila se u Velom Ižu a u Mali Iž je redovito dolazila talijanska vojna ophodnja. Talijanci su provodili racije i tražili po otoku komuniste koji su i nakon propasti republikanaca u španjolskom građanskom ratu nastavili širiti propagandu. Nevjerojatan je ali točan podatak da je s otoka Iža u internacionalne brigade u Španjolsku otišlo 15 dobrovoljaca. Živa su se vratila samo dvojica. Dugo je među Ižanima bio prisutan duh Dolores...
BiH |
Nacistički teror u Mostaru |
U Mostaru se u noći 14. na 15. lipnja dogodio bezumni čin. Počinili su ga neonacisti – neofašisti. Razbijene su skoro sve od 700 ploča s imenima poginulih partizanskih boraca. Spomen kompleks mostarskog partizanskog groblja vrhunsko je umjetničko djelo autora Bogdana Bogdanovića. Brojne inozemne institucije, uključivo i Veleposlanstvo SAD, i građani, osudili su ovaj čin barbarizma. Zaprepašćujući su razmjeri mržnje prema antifašističkom pokretu i antifašističkom nasljeđu. Nemojmo se zavaravati. Među nama su prisutni zločinački umovi, sutra...
Dalmacija |
Antifašizam Glavnog stana |
Više od četvrt stoljeća po formalnom oslobađanju zemlje, hrvatski nacionalisti ne pomišljaju na odlaganje naoružanja, jer nakon Domovinskoga treba dobiti i Drugi svjetski rat. Specijalne jedinice s borcima koji su prošli posebnu obuku i nakupili golemo iskustvo zalaze duboko u historijske šume, pretražuju stopu po stopu nepristupačna terena, i nemilosrdno se obračunavaju sa simboličkim inventarom koji ne zadovoljava današnje kriterije. Vođene su najplemenitijom idejom – da hrvatski narod, nakon što je stjecanjem vlastite nacionalne države osigurao...
Sutjeska |
Dalmatinska dica, daleko od kuće |
Dana 15. svibnja 1943., jednog sumornog proljeća, počela je jedna od najsurovijih bitaka u Narodnooslobodilačkom ratu, bitka na Sutjesci. Na vrletnom komadu šuma i ničega na partizanske borbene jedinice i centralnu bolnicu krenula je vojska od skoro 130 tisuća fašista iz gotovo svih zemalja koje su činile tu osovinu zla. Bitka je trajala više od mjesec dana, a partizani su napokon u lipnju probili obruč fašista i preko planine Zelengore izvukli svoje ranjenike i nastavili rat do slobode! Čovjek na slici je Gojko Ujdurović, partizanski ratnik...
Hrvatska |
ONI SU SMATRALI DA GRADE BOLJI SVIJET |
U prošlom broju Nacionala predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac otkrio je da je premijer Andrej Plenković osobno intervenirao kako bi dokumentarna serija »NDH«, profesora povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoja Klasića, nakon mjeseci odugovlačenja ipak bila prikazana na Hrvatskoj televiziji. U intervjuu za Nacional Klasić komentira taj nesvakidašnji način uređivanja javne televizije te iznosi i druge okolnosti nezadovoljavajuće suradnje s HRT-om, koja ga je ponukala na to da svoj novi, nadasve zanimljiv dokumentarni projekt počne...
Hrvatska |
OPERACIJA SCHWARZ JEDNE KOLUMNISTICE |
Kolumnist Telegrama Goranko Fižulić ima pravo kad tvrdi da se hrvatska politička desnica ni nakon tri desetljeća nije pomakla iz antijugoslavenskih i antikomunističkih rovova. »Radi se o borbi s utvarama jer na drugoj strani već četvrt stoljeća doslovno nema nikoga. Garnirana s više ili manje neskrivenih simpatija prema endehaziji, ta je borba učinila cijelu političku scenu u Hrvatskoj anakronom i povremeno redikuloznom«. Nesumnjivo je da kolumnistica Višnja Starešina borac iz tog rova. Koliko to što ona piše čitatelji uzimaju ozbiljno,...
Hrvatska |
»DI STE PARTIZANI« – Uistinu, di su partizani? |
Prvi put u posljednjih trideset godina hrvatska vlada organizirala je 22. lipnja u Spomen-parku u Brezovici kraj Siska proslavu državnog praznika, Dana antifašističke borbe. Do ove godine, predstavnici državne vlasti tamo su dolazili u goste nasljednicima boračke organizacije iz jugoslavenske države koji su se sve ove godine brinuli da se obilježi jedan državni praznik nove hrvatske države. Taj novum prilikom 80. obljetnice osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda i prve antifašističke borbene jedinice u ovom dijelu Europe,...
Zagreb |
Partizani – jedini na pravoj strani |
Povodom obilježavanja Dana antifašističke borbe na tribini »Početak Drugog svjetskog rata«, koju je u Novinarskom domu u Zagrebu organizirao Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, o antifašizmu i antifašističkoj borbi govorili su Ivo Goldstein, Hrvoje Klasić i Sandra Benčić. Prema pisanju zagrebačkog tjednika »Novosti«, izlaganja profesora Ive Goldsteina i Hrvoja Klasića te saborske zastupnice Sandre Benčić uz moderiranje novinara Vlade Vurušića i uvodnu riječ predsjednika SABA RH Franje Habulina dala su iscrpne poglede na...
Hrvatska |
Predsjedniče, evo gdje su bili partizani... |
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u mnogo je navrata potvrdio svoj antifašizam, ali je više puta slao i zbunjujuće, dvosmislene poruke, pokazujući da i na temi antifašizma kalkulira s time kome se obraća. Sjetimo se, uostalom, isticanja djeda ustaše u TV debati s Andrejom Plenkovićem, ili pak »majke lekarke« u razgovoru s predstavnicima »šatoraša«. Jedna od takvih prilika bila je i komemoracija na mjestu stravičnog četničkog pokolja u Gatima 1. listopada. Predsjednik Milanović istaknuo je s pravom savez talijanskih...