U SRCU TAME
Američki redatelj snimio je film o Splitu i Hrvatskoj kakav nitko nikad nije: Tjera nam crvenilo na lice...
Travis Wilkerson snimao je fašističke simbole u splitskom kvartu. Za 26 minuta snimio ih je – 200!
Piše: Jurica Pavičić (Jutarnji list)
21. veljače 2024.
Ta dokumentarna snimka toliko je često prikazivana da je u Hrvatskoj gotovo opće mjesto. Prikazuje stadion Poljud prve nedjelje u svibnju godine 1980. Negdje sredinom prvog poluvremena utakmice između Hajduka i Crvene zvezde službena osoba ulazi u teren i javlja igračima vijest da je umro Josip Broz Tito. Potom slijede prizori koje kamera bilježi, a današnjem se hrvatskom gledatelju čini kao da potječu iz drugog svemira. Igrači obje momčadi plaču, na stadionu masa cvili, a onda spontano počinju pjevati »druže Tito mi ti se kunemo«.
Taj prizor – Hrvatima dobro znan – uvodni je prizor jednog igrano-dokumentarnog filma koji će ovog utorka biti prikazan na programu berlinskog filmskog festivala. Redatelj je Amerikanac Travis Wilkerson. No, Wilkersonov film – pod naslovom »Through the Graves the Wind is Blowing« – u potpunosti se bavi Hrvatskom. Još preciznije, bavi se Splitom. A slika Splita i Hrvatske koju daje film daleko je od laskave kakvu bismo o sebi htjeli imati. Ona je zapravo takva da tjera na crvenilo.
Redatelj »Through the Graves the Wind is Blowing« Wilkerson (Denver, 1969.) američki je filmaš specijaliziran za političke igrano-dokumentarne hibride. Reputaciju u nišnoj off-hollywoodskoj sceni stekao je ponajprije filmom »An Injury to One«, koji je za temu imao linč sindikalnog lidera u Montani početkom 20. stoljeća. Prema vlastitoj izjavi, Wilkerson se za politički film zainteresirao jer potječe od djeda koji je bio član Ku Klux Klana.
S takvim obiteljskim naslijeđem, kao redatelj se bavi klasnim i rasnim nasiljem, fašizmom i rasizmom. U filmskom smislu, Wilkerson kao uzore navodi jugoslavenske crnovalovske redatelje (poput Makavejeva ili Žilnika) te latinoamerički pokret političkog filma »tercer cine« (treći film). Wilkerson je početkom 20-ih preuzeo nastavnički posao u jednoj filmskoj školi u Kini. Kako je u Kini lockdown potrajao, satove je držao virtualno.
Stoga se odlučio poput digitalnog nomada s obitelji naseliti negdje gdje je klima dobra, gdje ima mora i gdje dolaze mladi. Nije ni prvi ni zadnji takav koji je odabrao Split. U Splitu je ostao jedanaest mjeseci.
Mjesta ubojstava
Je li u Splitu pronašao klimu, more i mlade, ne saznajemo iz filma. No, saznajemo da je u izobilju pronašao ono čime se inače u filmovima bavi: a to je hrvatsko srce tame – rasizam, fašizam i mržnju.
Wilkersonov film nosi naslov po glasovitom stihu pjesme »The Partisan« Leonarda Cohena, a posvećena je francuskim/europskim partizanima. Wilkersonov film počiva na pitanju koje mnogi – uključujući mene – ne mogu objasniti: kako su potomci zemlje i regije koja je prednjačila u antifašizmu šutke pali pred manifestacijama fašizma?
Wilkersonov film sastoji se od dvije fabularne linije. Prva je fikcionalna i mogla bi se opisati vrlo uvjetno kao krimić. U njoj američki redatelj uvodi fikcionalni lik splitskog policijskog inspektora. Inspektor se zove Ivan Perić, a glumi ga splitski filmski redatelj Ivan Perić. Perić je supotpisan i kao koscenarist filma, a – kako sam ističe – ti fikcionalni dijelovi najvećim su dijelom nastali kao rezultat njegove improvizacije pred kamerom.
Perić u tim »mockumentary« scenama prikazuje mjesta na kojima su se dogodila ubojstva. Ubijeni su listom turisti, istraga zapinje jer je policija birokratizirana i šlampava, a nitko ne želi svjedočiti jer – kaže se u filmu – »svi mrze turiste«. Film prikazuje i zašto ih »svi mrze«: Wilkerson u filmu integrira snimke razularenosti, pišanja, povraćanja i terevenčenja koje su mobitelom snimili revni mjesni puritanci.
Fikcionalni »Ivan Perić« pritom tzv. dokumentaristu objašnjava i tko je: sin je ribara, nije htio biti ribar, nije se poput svih drugih htio baviti turizmom, pa se zaposlio u policiji. Svi ga zbog toga preziru i govore da je »uhljeb«, a Wilkerson festivalskoj publici i tumači što znači taj hrvatski neologizam.
Taj fikcionalni dio filma prepliće se (ne baš najprirodnije) s drugom, važnijom linijom izlaganja. Wilkerson pojašnjava povijest Splita i Hrvatske u 20. stoljeću. Objašnjava okupaciju i uspostavu NDH. Opisuje pokret otpora u Splitu, tragediju Prvog splitskog odreda. Dok gledamo spomeničku bistu Rade Končara u Splitu, u detalje prepričava njegovu sudbinu i kraj, uključujući slavni poklič »milosti ne tražim niti bih vam je dao.« Taj pomalo wikipedijski pregled povijesti režiser kombinira s prizorima današnjeg Splita.
Rohbau podrtine nedovršenih investicija. Centar Koteks, nekad prvi socijalistički šoping-mol, a sad ocvali komad brutalizma okružen šikljajućom travom. I – dakako – grafiti i murali. Jako puno grafita i murala, među kojima prednjače svastike i ušata »U« s katoličkim križem. U vjerojatno najmučnijem dijelu filma, Wilkerson kamerom izlazi iz stana te snima i broji fašističke simbole u kvartu. Za 26 minuta snimio ih je dvjesto. Sve je to snimio u gradu slavnom po antifašističkom otporu. Pita se »otkud ta mržnja, otkud ta prljavština?«
Odlazak u Jasenovac
U jednoj sceni Wilkerson s dvoje djece odlazi u Jasenovac. Prikazuje tmurne crno-bijele kadrove vrba i rijeke, objašnjava (opet pomalo wikipedijski) što je to mjesto bilo, opisujući ga kao »crnu točku Hrvatske«. U Jasenovcu autor reflektira i o svojoj obiteljskoj prošlosti. Djed mu je bio Klansman. Suprugin djed je kao vojnik Wehrmachta poginuo u Staljingradu. Svi imamo svoje fašiste u ormaru. Samo – nemamo svi generaciju tinejdžera koji se njima diče.Neizbježno, u filmu o Splitu na red dolazi i Hajduk. Dok snima prazni Poljud, Wilkerson opet wikipedijski iscrpno opisuje Hajdukovu ratnu epopeju, »ne« Mussoliniju i ustašama, obnovu na Visu, povijest službene momčadi nove Jugoslavije. Snimajući navijačke murale, izlaže potom daljnju povijest navijačkih ekscesa u Splitu, od suzavca u 80-ima do svastike kosilicom. Film završava prizorima navijačkih tuča i sukoba s policijom 1990. kao uvertira ratu.
Taj esejistički dio – treba reći – robuje i faktografskim pogreškama. Tako Wilkerson prikazuje spomenik palom pomorcu i greškom navodi da je to spomenik Prvom splitskom odredu. Spominje incidente Torcide u 60-ima, iako tada Torcida ne postoji. Navodi da je Hajduk odbio ponudu Hitlera da igra u njemačkoj (?) ligi. U završnim prizorima vide se sukobi policije, BBB-ovaca i navijača Zvezde na Maksimiru 1990., a stječe se dojam da su to prizori iz Splita.
U dijelu o Jasenovcu Wilkerson navodi kako se nakon 90-ih tvrdilo da su logor organizirali i vodili sami Židovi. Hrvatski revizionisti doista imaju bujnu maštu, no tako nešto ne bi čak ni njima palo na pamet. Ukratko: Wilkersonov bi pokatkad površni esej bio puno uvjerljiviji da je za pomoć upitao barem kojeg od ljevijih hrvatskih povjesničara.
Nacionalistički murali
Film pati i od koncepcijskih problema. Igrani dijelovi odviše hine dokumentarni pa se ne shvati ironijski podtekst, a onda kad krene fabuliranje, to je fabuliranje zapravo bedasto. Igrani i dokumentarni segmenti ne srastu jedni uz druge. Kad se bavi Splitom danas, film ostaje na najpovršnijim općim mjestima, kolonijalno je lijen i lišen slojevitosti uvida.Film je – međutim – vizualno zanimljiv. Osim rijetkih dokumentarnih prizora, Wilkersonov se film sastoji gotovo isključivo od crno-bijelih, često statičnih prizora Splita. To nije Split s veduta i iz turističke ponude. Dominiraju brutalistički objekti, razvaline, rohbaui, vojujući i nacionalistički murali, prazni prostori urbane degradacije. Split u Wilkersonovu filmu izgleda kao mjesto iz pakla, a ne kao meka za hipstere i digitalne nomade (poput njega).
Gledajući film naslovljen po Cohenovoj pjesmi, nisam se mogao oteti dojmu da njegov redatelj pomalo nalikuje razularenim turistima koje ovdje »svi mrze«. Baš kao i oni, došao je ovdje, popišao se na nas, pa otišao. Nije mi bio simpatičan taj patronizirajući stav. Barem ne kao gard nekog tko je ovdje prošao uzgred, između Amerike i Kine, kao da je viktorijanski džentlmen na »world touru«.
No – čak i ako jest tako, dobro je da je »Through the Graves the Wind is Blowing« snimljen, a bilo bi još bolje kad bi ga što više ljudi u Hrvatskoj vidjelo. Jer, Wilkersonov film nas podsjeća koliko je nekom sa strane (ili – nekom iole normalnom) šokantno ono na što smo mi ovdje napola navikli. U Hrvatskoj, a pogotovo u Splitu, navikli smo hodati ulicama i gledati po zidovima desetke fašističkih insignija, znakova rasizma, mržnje i povijesnog gnoja. Pomirili smo se s tim bespomoćno, navikli na njih kao netko tko je svikao živjeti s herpesom.
Otupio nam je osjećaj koliko je to skandalozno i skaredno. »Through the Graves the Wind is Blowing« je film koji nas – kroz oči »furešta« – podsjeća da je tako. I da bi se netko tog problema trebao latiti. Za početak – kistom i bojom. A potom i trajnije, dugoročnije.
Jurica Pavičić (Jutarnji list)
Vezani članci
Split |
Potpisali smo kapitulaciju kao društvo |
Tragično je što na desnici ne postoji niti taj minimalan osjećaj pristojnosti i uvažavanja drugih u gradu, pa ni baštine vlastitog grada u kojeg se zasigurno zaklinju Nakon što je po tko zna koji put, proteklog tjedna, s ustaškim sloganima vandaliziran spomenik Prvom splitskom partizanskom odredu u Splitu, što je navelo jednog od gradskih vijećnika na prijedlog da se kraj spomenika postavi nadzorna kamera, što će se vrlo vjerojatno i dogoditi, konačno smo kao društvo potpisali kapitulaciju, odnosno legalizirali činjenicu da pored svih...
Zadar |
Navijačka infekcija ustaštvom |
Bizaran prosvjedni skup održao se u režiji pripadnika braniteljskih udruga i navijačke skupine Tornado u Zadru na tamošnjem Bulevaru ispred murala neimenovanog ustaškog vojnika pod crnim šljemom na kojemu se ističe šahovnica s prvim bijelim poljem. Uz poruku da »naša Oluja ne prestaje«, na muralu je također potpisan Tornado. Povod za skup bio je zahtjev gradskog vijećnika SDP-a Daniela Radete adresiran hadezeovom gradonačelniku Zadra Branku Dukiću za uklanjanjem dotičnog murala, jer, kako drži Radeta, nije riječ o slici hrvatskoga branitelja,...
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Hrvatska |
Kameni cvijet, UNESCO i mutava Vlada |
Stručnjaci IHRA-e, kojom predsjeda Hrvatska, posjetili su Jasenovac i službeno preporučili Vladi da mapira sve logore NDH, da krene u iskopavanja u Jasenovcu i na Velebitu te da spomenik Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića predloži za Listu svjetske baštine. Plenkovićeva Vlada nema nikakvu reakciju. Kad god čovjek pomisli da je užasna zločinačka stvarnost NDH konačno postala općeprihvaćena u javnosti i u državnoj politici, jer i sama Vlada na tome nominalno inzistira pri obilježavanju godišnjice proboja posljednjih logoraša iz Jasenovca,...
Hrvatska |
Kako je isplivao talog |
Kako je prešutno tolerirana, ili čak u nekim fazama ohrabrivana, glupost, injektirani nacionalizam i huliganizam grupica takozvanih navijača postala tako moćna prijetnja hrvatskom nogometu, Hrvatskom nogometnom savezu i Hrvatskoj? Zahvaljujući njihovom velikom ustaškom »U« i prekriženom HNS-u na izvješenoj krpi preko ograde osječkog nogometnog stadiona, a potom i »junačkog« pjevanja ustaške budnice na tribinama, »vatreni« bi kvalifikacije za Euro mogli odigrati pred praznim maksimirskim tribinama, ili eventualno pred djecom do 14 godina, što kao...
Hrvatska |
U Osijeku se dogodilo nešto nestvarno, kao da je posrijedi događaj iz Njemačke |
Još nestvarno zvuči vijest da je uhićeno 12 navijača jer su u četvrtak na tribinama osječkog stadiona, tijekom nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Turske, zapjevali ustašku koračnicu »Ustaški se barjak vije«. Informacija da je policija u dan-dva identificirala 12 ljudi kojima je iz samog državnog vrha prišiven epitet huligana kao da nije iz Hrvatske. Da se kao mjesto radnje ne navodi Osijek, čovjek bi pomislio da je posrijedi događaj iz Njemačke ili neke druge zemlje s...
Hrvatska |
VeDRA VJERNA U OBRANI ANTIFAŠISTIČKIH VRIJEDNOSTI |
Nakon naše objave na FB stranici VeDRA-e o zabrani pozdrava »Za dom spremni« dobili smo pozive iz više različitih medija s upitom i usputnim čuđenjem »Da li znamo da smo jedina braniteljska udruga koja podržava zakonski prijedlog kojim se sankcionira pozdrav ZDS?«. Pa i mi se pitamo »da li se mi onda zalažemo za ispravnu stvar ili ne?«, kada navodno sve druge udruge misle drugačije. Mi smo duboko uvjereni da se zalažemo za ispravnu stvar i tu u prvom redu kao humanisti i legalisti koji poštujemo ustavne vrijednosti, Saborsku...
Hrvatska |
Daliću, Lovrene: ustaštvo je direktna negacija hrvatstva |
Za nogomet se kaže da je »najvažnija sporedna stvar na svijetu«, i u tome ne vidim nikakav problem, s time bih se mogao, posebno u trenucima slabe volje, čak i složiti. Ono što je sporedno, sporedno je, neovisno o stupnju na kojem se ta sporednost nalazi. Svjetsko prvenstvo u Katru je, što se tiče Hrvatske, zadovoljilo oba uvjeta: bilo je važno, ako mnoge od nas pitate, bilo je najvažnije, ali je, također, bilo i sporedno. Osvajanjem medalje promovirana je Hrvatska, odnosno, nogomet je imao instrumentalnu ulogu, bio je u...
Split |
Malo će ljudi imati želudac ozbiljno proći kroz Goldsteinovu enciklopediju mržnje u Hrvatskoj. Moja jedina nada su učitelji |
Udruga VeDRA zajedno sa Židovskom općinom Split predstavit će u petak, 10. lipnja 2022. u 19:00 u hotelu Park najnoviju knjigu povjesničara Ive Goldsteina »Antisemitizam u Hrvatskoj – od srednjega vijeka do danas« koja je objavljena u nakladi Frakture iz Zaprešića. Prisustvovat će autor uz predstavljače, povjesničare Aleksandra Jakira, Vjekoslava Pericu i Dragana Markovinu, moderatora promocije ovog djela. Tim povodom prenosimo osvrt redatelja Rajka...
Hrvatska |
ONI SU SMATRALI DA GRADE BOLJI SVIJET |
U prošlom broju Nacionala predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac otkrio je da je premijer Andrej Plenković osobno intervenirao kako bi dokumentarna serija »NDH«, profesora povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoja Klasića, nakon mjeseci odugovlačenja ipak bila prikazana na Hrvatskoj televiziji. U intervjuu za Nacional Klasić komentira taj nesvakidašnji način uređivanja javne televizije te iznosi i druge okolnosti nezadovoljavajuće suradnje s HRT-om, koja ga je ponukala na to da svoj novi, nadasve zanimljiv dokumentarni projekt počne...
Split |
Dvojbe koje to nisu |
Osnovni motiv i potreba kompleksne rasprave o značenju formiranja Prve narodne vlade u Splitu u travnju 1945. je činjenica da ni više od 30 godina od utemeljenja Republike Hrvatske kao suverene države, značenje ovoga događaja nije cjelovito povijesno i objektivno vrednovano, što ostavlja otvoren prostor za vrlo različite interpretacije. Umjesto znanstveno utemeljenih analiza i argumentiranih prikaza, prevladavaju paušalne ocjene, pune ideoloških predrasuda i stereotipa. U to se uz malo napora možemo lako uvjeriti. Pregledom niza različitih povijesnih,...
Hrvatska |
Hrvatska se treba ponositi partizanima, a ne glorificirati ustaše |
Suradnik »Telegrama« Mladen Pleše razgovarao je s Ernestom Herzogom, 44, izvršnim direktorom za operacije Svjetskog židovskog kongresa o očuvanju sjećanja na holokaust i antisemitizmu. Hrvatska i druge zemlje na ovom području, smatra Hercog, kada je riječ o antisemitizmu, ne prate negativne svjetske trendove, ali su suočeni s drugom vrstom jednako opasnih pojava: nastojanjima da se glorificiraju ratni zločinci koji su bili suradnici nacističkih okupatora u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji… »Ne može se reći da...
Split |
U ime Vlade: Dan državnosti je 10. travnja! |
Svaka država u svojoj povijesti ima datuma kojih se sjeća s ponosom, ali i onih koje bi najradije zaboravila, a – kada to već ne može – onda ih ne spominje. Neovisna hrvatska država, i inače po mnogo čemu (nažalost ne baš pozitivnome) unikatni primjer u svijetu, i tu je drugačija. Svoja, rekli bi domoljubi. Zar zaista svoja? Ne, današnja Hrvatska po mnogo toga nije svoja, nego je ‘njihova’. A tko su ‘oni’? To su vječni zarobljenici prošlosti, povijesni revizionisti, ljudi kojima uspijeva cijelu jednu naciju i nacionalnu...
Split |
Brigadir Raos nije ni trebao govoriti. Slanjem izaslanika sve je rečeno. |
Matko Raos, izaslanik ministra branitelja, na skupu HOS-ovaca rekao je »da današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941.« Vlada se ne treba ograditi od te izjave, nego napokon trebamo formirati Vladu koja to ne misli. Kada bi RH bila u stanju donijeti povijesno-etički sud o onome što se zbilo 10. 4. 1941. god., današnja Hrvatska bi bila puno više država nego što sada jest i Vlada RH bi bila puno više vlada nego što sada jest. Ne zanima me što Vlada misli o Matku Raosu. Uostalom, to što misli...
Hrvatska |
Sudac Dobronić: Hrvatsko društvo treba povući jasnu crtu između crnog i bijelog |
— Imamo potpuno neujednačenu sudsku praksu o kažnjivosti pokliča 'Za dom spremni'. Visoki prekršajni sud taj je pozdrav jedini dosljedno osuđivao sve do lipnja prošle godine, do slučaja Marka Perkovića Thompsona, kad je odstupio od svoje dotadašnje prakse i odbio osuditi pjevača jer je riječ 'o pokliču koji se koristio u Domovinskom ratu'. Što mislite o takvoj sudskoj praksi? SUDAC DOBRONIĆ: Odgovorit ću vam načelno – kod nas se prikazuje kao da je taj poklič nešto što je stvar...
Hrvatska |
25 PITANJA O ZA DOM SPREMNI |
1. Kada jednoga dana, uzaludno čekajući da njegov prijedlog izmjena Kaznenog zakona kojim bi se u Hrvatskoj zabranilo korištenje ustaških simbola bude izglasan u Saboru, predsjednik zagrebačke Židovske općine Ognjen Kraus premine u dubokoj starosti, hoće li biti prikladno smatrati ga žrtvom hrvatskoga fašističkog režima? 2. Da li je Samostalna demokratska srpska stranka u koaliciji s Hrvatskom demokratskom zajednicom zbog toga što HDZ očigledno nema namjeru zakonom zabraniti ustaški pozdrav »Za dom spremni«, ili zato što HDZ to očigledno ima...
Hrvatska |
Dan kad je počeo ustaški bal smrti |
Jedna od omiljenih mantri povijesnih revizionista i simpatizera ustaškog pokreta jest tvrdnja da su u »NDH« u logorima i na drugim stratištima stradavali oni koji se nisu slagali s tim ostvarenjem »tisućljetnog sna« o hrvatskoj državnosti. Naravno, u pitanju je čista fabrikacija, jer Pavelićev režim je u svemu slijedio svoje nacističke uzore, posebno kad su u pitanju rasni zakoni. U izvedbi su ih često i nadmašivali. Jasno je da su pokolji civila - Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista - bili dio sustavne politike, i ne mogu se...
Hrvatska |
Proboj iz Jasenovca – herojstvo očajnika |
I ove će se godine pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića, spomeniku žrtvama ustaškog logora Jasenovac, održati komemoracija svim ubijenima na tom najvećem stratištu NDH, u znak sjećanja na 22. travnja 1945. kad je posljednja skupina logoraša krenula u proboj. Znali su tada da im je to jedina šansa da prežive planirani pokolj kojega je već bio naredio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić. Nažalost, i ove godine – nakon što je lani komemoracija bila jedinstvena – imamo razdvojene kolone predstavnika nacionalnih manjina i...
Hrvatska |
Proglašenje NDH 10. travnja 1941. – najsramniji dan hrvatske povijesti |
Francuska nema dilema – proglašenje višijevske republike s maršalom Petainom na čelu bilo je izdajnički čin. Nemaju ni Norvežani, kojima je (kao i cijelom svijetu) Vidkun Quisling sinonim za izdaju, pa ni Britanci za koje je Oswald Mosley bio pokušaj presađivanja hitlerovske ideologije protiv koje je ta zemlja ratovala krvavih šest godina. Moglo bi se tako i dalje nabrajati slične primjere, i to – osim Velike Britanije – u zemljama u kojima antifašistička borba nije ni izbliza bila toliko masovna i...
Hrvatska |
Kuna – jedini legalni podsjetnik na NDH |
Zagovornici pokliča »za dom spremni« uvijek će spremno pokušavati dokazati da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, poneki će se pozivati i na poznavanje opera. Slično je i s povijesnim grbom s prvim bijelim poljem – njega možete vidjeti i na krovu crkve Svetog Marka između zgrada Vlade i Sabora. S druge strane, protivnici poistovjećivanja Republike Hrvatske s NDH traže zabranu i jednoga i drugoga, što je stav i udruge VeDRA. No, što ćemo s onim nacionalnim simbolom koji svoje korijene nema ni u čemu drugom nego u ustaškom režimu,...
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...