KAKO OBILJEŽAVAMO 80-TE OBLJETNICE PRIJELOMNIH POBJEDA ANTIFAŠISTIČKIH SNAGA IZ 1943. GODINE

Ni spomena na partizansku »Slobodnu Dalmaciju«

Ove, jubilarne 80-te godine od izlaska prvog broja splitskog dnevnika »Slobodna Dalmacija«, u govorima na vrtnom partyju pred Meštrovićevom galerijom s dodjelom tradicionalnih nagrada, nije bilo ni spomena o partizanskoj redakciji i antifašističkoj tradiciji lista. Čak je, bez ikakvog vidnog obrazloženja i razloga, promijenjen i datum obilježavanja 17. lipnja (svečanost je održana tjedan dana ranije!) uz simboličko odustajanje i od vlastitog rođendana. Koliko se moglo saznati, redakcija će obnoviti potpuno zapuštenu i oštećenu spomen-ploču na Mosoru postavljenu prije pola stoljeća, ali će intervenirati u sadržaj originalnog natpisa (!?)

Piše: VeDRA
10. lipnja 2023.

Tisuću devetsto četrdeset i treća godina za najveći dio Europe je legendarna godina ključnih pobjeda u Drugom svjetskom ratu. Stoga su se zaredale 80-godišnjice mnogih važnih bitaka, događaja i zbivanja u Europi i u nas. U komemoriranju dominira podsjećanje na antifašistički pokret i borba za mir i demokraciju u ujedinjenoj Europi kojoj je, u sadašnjem neizvjesnom političkom, društvenom i ekonomskom trenutku, potrebna dodatna slobodarska energija i nadahnuće u borbi protiv represije.

Naše 80-godišnjice posvećene su prvenstveno herojskim bitkama na Neretvi i Sutjesci. Pamtimo i dva zajedanja ZAVNOH-a, partizanskog parlamenta bez kojeg, kako i naš Ustav kaže, ne bi bilo današnje Republike Hrvatske. U 1943., godini preokreta, u našoj splitskoj sredini zbili su se neki događaji mnogo šireg značenja: prvo oslobođenje Splita, jedinstven događaj u Drugom svjetskom ratu – jer bio je oslobođen jedan veliki grad unutar hitlerovske Tvrđave Europe. Taj događaj imao je snažan odjek u medijima zemalja antihitlerovske koalicije. Iznimnu dimenziju imala je i ilegalna izložba splitskih likovnih umjetnika koja je usred okupacije održana u centru grada, u Tartaglinoj ulici, danas Zvonimirovoj. Tu izložbu koja je trajala skoro pola godine, od travnja do rujna 1943., do pada Italije, koja nije provaljena a bila je masovno posjećena, organizirali su maestro Ivo Tijardović, tada gradonačelnik Splita u ilegali i kipar Marin Studin, zajedno s grupom umjetnika antifašista. Izložba je organizirana na ustuk i kao otpor protiv propagandne fašističke Mostra d'arte koju je 1942. postavio talijanski Institut za fašističku kulturu u Splitu, čime su htjeli dokazati talijanstvo Splita i na umjetničkom polju.

Ilegalna izložba pokazala je prisutnost umjetničkog stvaralaštva u tim teškim danima rata i okupacije, a prodajom izloženih radova dan je materijalni doprinos Narodnooslobodilačkom pokretu.

Jedine slobodne novine

Prvorazredan europski datum svakako je 80 godina »Slobodne Dalmacije« čiji je prvi broj pripremila partizanska redakcija i tiskala partizanska tehnika u pastirskoj pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. Nisu baš poznati slični primjeri da bi se negdje drugdje u okupiranoj Europi borbene antifašističke jedinice pokreta otpora, okružene desetinama neprijateljskih divizija, bavile formiranjem redakcija i pokretanjem i izdavanjem listova koje su, kao u slučaju Slobodne Dalmacije, nazivale dnevnicima (iako su oni izlazili ovisno o ritmu oružane borbe) i koji pod istim imenom, kao što je također slučaj Slobodne Dalmacije, kao dnevnici žive i danas u kontinuitetu od 80 godina.

U savezničkoj štampi iz 1944. godine nailazimo na napis vanjskopolitičkog urednika londonskog Daily Heralda E. Towlera koji 19. travnja 1944., između ostalog navodi da su »ovih dana u Veliku Britaniju stigli primjerci jedinih slobodnih novina koje izlaze u Hitlerovoj tvrđavi Europi«. »To nisu«, piše on, »legalne novine već listovi koji se štampaju i koji izlaze na slobodnom teritoriju u Jugoslaviji, listovi koji kruže u oblastima koje su maršal Tito i snage jugoslavenskih partizana pod njegovim zapovjedništvom oslobodili od Nijemaca«. Towler najopširnije govori upravo o »Slobodnoj Dalmaciji«. Njegova je generalna ocjena da se radi o listu koji piše o nadama u budućnost. »Primio sam primjerak koji nosi broj 94, a datum 29. ožujka 1944. s uvodnim člankom o lokalnoj situaciji pošto su Nijemci otjerani s dalmatinskih otoka. List također napada izbjegličku vladu i njezina ministra Mihajlovića, navodi dalje Towler. »Naslov jednog drugog članka je Mi nećemo zaboraviti, mi nećemo oprostiti, koji govori o zvjerstvima Nijemaca. »Slobodna Dalmacija« objavljuje i detalje o savezničkom bombardiranju Njemačke i zajedničkoj savezničko-partizanskoj akciji na otoku Hvaru koji je bio otet od Nijemaca«.

Jedan drugi ratni dopisnik, američki narednik Walter Bernstein, proveo je nekoliko tjedana u Dalmaciji. Uz ostalo, on piše o jedinstvenosti i organiziranosti narodnooslobodilačkog pokreta u Dalmaciji koji, iako su Nijemci okupirali najveći dio Dalmacije, u distribuciji svog lista »Slobodna Dalmacija«, izgleda, kaže on, ima manje neprilika nego »Chicago Tribune«. »Uopće nije ispravno da ih službeno nazivamo partizanima«, piše Bernstein. »Njihovi borci prerasli su gerilski status i postali vojska upravo kao što je i pokret njihovog naroda postao država. »Slobodnu Dalmaciju« vodi organizirani kolektiv intelektualaca, grafičara, stenografa, kuharice i jednog čovjeka za sve. Mnogi od njih sudjelovali su u ratnim operacijama, a štab redakcije čini jedan viši odvjetnik, jedan arhitekt, jedan bivši profesor, nekoliko studenata, a na njihovoj štamparskoj presi na nožni pogon nekad su se u Dalmaciji tiskali molitvenici.«

Izgubljeni partizanski zavičaj

»Slobodna Dalmacija« je prvi put tiskana u Splitu 16. rujna 1943. na rotaciji »Il popolo di Spalato« o čemu svjedoči spomen-ploča na kući Ivanišević, no čini se da je sve ove godine ta spomen-ploča nekako izmicala pažnji redakcije i ostala po strani, pa se očekuje da se to učini za ovogodišnju 80-godišnjicu. (VeDRA će se, sa svoje strane, toga prisjetiti u okviru svog programa sjećanja na vrijednu antifašističku baštinu).

U obilježavanju 17. lipnja, rođendana mosorske partizanske »Slobodne Dalmacije«, zadnja dva desetljeća bilo je različitih praksi i diskontinuiteta. Ove, jubilarne 80-te godine od prvog broja splitskog dnevnika, u govorima na vrtnom partyju pred Meštrovićevom galerijom s dodjelom tradicionalnih nagrada, nije bilo ni spomena o partizanskoj redakciji i antifašističkoj tradiciji lista. Čak je, bez ikakvog vidnog obrazloženja i razloga, promijenjen i datum obilježavanja 17. lipnja (svečanost je održana tjedan dana ranije!) uz simboličko odustajanje i od vlastitog rođendana. Doduše, antifašizam kao locus nascendi i zavičaj Slobodne Dalmacije davno je maknut iz impresuma a antifašistička baština krajnje reducirana sa stranica toga lista poniklog iz antifašističkog naslijeđa. Redakcija će, koliko se moglo saznati, obnoviti potpuno zapuštenu i oštećenu spomen-ploču na Mosoru postavljenu prije pola stoljeća, ali će intervenirati u sadržaj originalnog natpisa (!?)

Odnos prema pobjedama

Sudeći prema političkom profilu brojnih gostiju iz Vlade i HDZ-a, »Slobodna Dalmacija« je za svoj 80 rođendan potvrdila da će i nadalje slijediti najvećma desnu političku orijentaciju. Ostaje, stoga, za vidjeti hoće li i u ovoj jubilarnoj godini slobodarska antifašistička baština iz Drugog svjetskog rata, bogata zbivanjima, i nadalje ostati potisnuta, zanemarena i izložena zaboravu zajedno s tisućama Splićanki i Splićana, jednim od najvećih naših naraštaja iz doba borbe protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu.

slobodna dalmacija mosor split

Vezani članci