Dvojbe koje to nisu

Osnovni motiv i potreba kompleksne rasprave o značenju formiranja Prve narodne vlade u Splitu u travnju 1945. je činjenica da ni više od 30 godina od utemeljenja Republike Hrvatske kao suverene države, značenje ovoga događaja nije cjelovito povijesno i objektivno vrednovano, što ostavlja otvoren prostor za vrlo različite interpretacije. Umjesto znanstveno utemeljenih analiza i argumentiranih prikaza, prevladavaju paušalne ocjene, pune ideoloških predrasuda i stereotipa. U to se uz malo napora možemo lako uvjeriti.

1. Pregledom niza različitih povijesnih, socioloških, političkih i ustavno-pravnih izvora uočljivo je da u suvremenoj hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj literaturi, nema cjelovitih izvora koji s različitih aspekata kompleksno, povijesno objektivno, stručno i znanstveno razmatraju značenje formiranja prve Narodne Vlade Federalne (republike) Hrvatske i povezanost toga događaja iz 1945. godine s državotvornim konstituiranjem Republike Hrvatske kao suverene države 1990. godine.
2. analizom školskih udžbenika, posebno onih iz povijesti, nije teško utvrditi da u udžbenicima za osnovne i srednje škole, pa i za studije na sveučilištima, ova tematika nije dovoljno stručno ni znanstveno obrađena, a niti je objektivno i na prikladan način prikazana. Udžbenici sadrže mnogo neutemeljenih ocjena, poluistina, selektivnog izbora i prikaza historiografske građe i kvaziznanstvenih priloga.
3. iskustvenom spoznajom zaključili smo da je u kolokvijalnoj i javnoj političkoj komunikaciji o ovoj temi od 1990. godine do današnjih dana, stalno prisutno politikantsko negiranje vrijednosti tekovina antifašističke borbe, time i formiranja Vlade Federalne Hrvatske, kao upravno-pravnog temelja suvremene hrvatske države. Tomu, pored istupa ne samo vodećih predstavnika tzv. desnih i, kako sebe nazivaju, stranaka desnog centra, doprinose i istupi određenih znanstvenika, a nažalost i mnogobrojnih predstavnika braniteljskih udruga. Tvrdnjom: »Republiku Hrvatsku smo/su stvorili mi – hrvatski branitelji – pobjedom 1995. godine« takve se teze u određenim krugovima stalno podgrijavaju, a njihovo javno propagiranje, uz prešutno odobravanje organa vlasti, gotovo postaje stvar političkog prestiža pojedinca i grupa!

Činjenice ili »dvojbe«

O formiranju Vlade Federalne Hrvatske 1945. godine i njezinu značenju za ustrojavanje Republike Hrvatske kao suverene države 1990. godine u stručnim i znanstvenim raspravama postoje kontroverzni, oprečno suprotni stavovi. Za jedne njezino je formiranje temelj ustavnopravnoga konstituiranja Hrvatske kao republike – od Federalne do Republike Hrvatske kao međunarodno priznate suverene države. Za druge je ona, kao i sve hrvatske vlade od 1945. do 1990. godine, bila »konstrukt komunizma«, tek jedna federalna jedinica podčinjena vladi savezne države i kao takva nije imala legitimitet ni republike ni države, što naprosto nije istina. Ipak, treba istaknuti da među onima koji nisu skloni prihvatiti vrijednosti hrvatskoga antifašizma ima i onih koji prihvaćaju činjenicu da je ZAVNOH, a time i njegova vlada temelj suvremene hrvatske državnosti. Za apologete drugog stava, Hrvatska je kao republika prvi put u povijesti utemeljena tek nakon višestranačkih izbora 1990. godine i »stvorena« pobjedom branitelja u Domovinskom ratu!?

Pobornici toga stava (ne)svjesno prešućuju činjenicu da su prvi višestranački izbori 1990. godine provedeni na temelju Ustava Socijalističke republike Hrvatske (SRH). Prešućuju i činjenicu da je SRH kao jedna od federalnih republika, prema odredbama Ustava SFRJ iz 1974. godine, imala legitimno pravo na odcjepljenje i da je upravo na temelju odredaba toga Ustava i odredbi Ustava SRH iz 1974. organiziran i proveden referendum o razdruživanju, tj. odcjepljenju. Ove činjenice logikom stvari proturječe tvrdnji da je Hrvatska kao republika stvorena tek 1990. godine.

Nažalost, od uspostave Republike Hrvatske kao suverene države, svjedočimo i sve agresivnijoj čak i manifesnoj eskalaciji neofašizma. Sve se otvorenije negira povijesna uloga narodno-oslobodilačke borbe, negira se antifašizam kao ideja. Negiraju se vrijednosti tekovina NOB-a koje su pobjedom nad nacifašističkim okupatorom i domaćim izdajnicima, Hrvatsku svrstale u pobjedničku Savezničku antifašističku koaliciju. Sve se otvorenije pojedinci i grupe raznih društveno-političkih struktura, neki znanstvenici, a nažalost i mnogi predstavnici udruga veterana Domovinskog rata pozivaju na fašističku NDH proglašavajući je ishodištem hrvatske državnosti (hrvatskog republikanizma) i temeljem suvremene suverene Republike Hrvatske. Ne žele prihvatiti činjenicu da je prema pravnoj teoriji, teritorijalnoj jurisdikciji i unutrašnjem uređenju NDH bila surogat-država. Crne uniforme, fašistički simboli uz ustaški pozdrav Za dom spremni sve su prisutniji u javnosti. Devastiraju se i ruše spomenici, a borci NOR-a uporno se proglašavaju komunističkim zločincima. Žele zatrti, izbrisati povijest. Uporno žele nemoguće!

Mi koji zastupamo antifašističke vrijednosti, i ne samo mi, polazimo od tvrdnje da je formiranje prve Narodne vlade Federalne Hrvatske jedan od najvažnijih događaja u njezinoj novijoj povijesti. To potkrjepljujemo činjenicama:

1. Formiranjem ove vlade, Hrvatska je prvi put u svojoj milenijskoj povijesti de facto dobila status republike.

To potvrđuje i činjenica da je u Ustavu suvremene i suverene Republike Hrvatske u izvorišnim osnovama kao jedan od temelja državnosti eksplicite navedena i Odluka ZAVNOH-a u ime kojega je njegovo predsjedništvo vladu Federalne Hrvatske 1945. i imenovalo.

2. To je bila prva vlada u hrvatskoj povijesti koja je imala nadležnost izvršne vlasti na čitavu teritoriju Hrvatske.

Iako dio hrvatskih krajeva tada još nije bio oslobođen, u gotovo svakom okupiranom mjestu, poglavito na slobodnom teritoriju, djelovali su narodni odbori kao politička i izvršna narodna vlast sastavljeni od pripadnika sveopćega antifašističkog pokreta otpora. Odluke koje je ta vlada donosila vrijedile su i, ovisno o stvarnim mogućnostima, provodili ih svi narodni odbori na cijelom teritoriju Hrvatske. To potvrđuju činjenice:

a) ZAVNOH je, kao najviše zakonodavno i izvršno tijelo hrvatskog naroda, 20. rujna 1943. donio Odluku o poništenju tzv. Rapalskog ugovora (sporazuma) i Rimskih ugovora i o priključenju Hrvatskoj svih anektiranih i okupiranih krajeva.

b) Tom je Odlukom ZAVNOH de facto proglasio jurisdikciju na čitavu teritoriju Hrvatske jer su sva vjekovno hrvatska područja: Istra, Gorski kotar i gotovo cijela hrvatska obala s otocima, uz Međimurje i Baranju koje su okupirali madžarski fašisti, vraćena matičnoj zemlji. Dalekosežnost te povijesne odluke ogleda se u činjenici da je to, uz odredbe Ustava i Ustava SFRJ, i Ustava SRH iz 1974. godine bio jedan od temelja Badinterovoj komisiji u međunarodnom utvrđivanju granica i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, što je bila pretpostavka da ona de facto i de jure postaje suverena država.

To potvrđuju zemljopisne karte okupacijske podjele Kraljevine Jugoslavije 1941. s NDH-om (u kojoj je uključen i dio BiH) nakon Rimskih ugovora i karte Hrvatske u Federalnoj Jugoslaviji 1945.

c) To je bila prva narodna i višestranačka vlada. Sastav je odražavao strukturu sudionika antifašističkog pokreta svih hrvatskih građana, što potvrđuje činjenica da je imala pet predstavnika – članova HSS-a, četiri člana Komunističke partije, četiri predstavnika – člana Srpskog kluba vijećnika ZAVNOH-a i jednog nestranačkog domoljuba iz Istre.

d) Nakon završetka Drugoga svjetskog rata i konačnog oslobođenja zemlje, ZAVNOH i Narodna vlada Federalne Hrvatske, u istom sastavu kojim je formirana u Splitu, počinju djelovati u Zagrebu, glavnom gradu Federalne Hrvatske.

Ovo su povijesne činjenice i tu dvojbe nema, niti može biti.

Kada je »stvorena« i tko je stvorio hrvatsku republiku?

S obzirom na tematiku rasprave, nužno je osvrnuti se i na tzv. dvojbe vezane za pitanje utemeljenja, »stvaranja« Republike Hrvatske i pokušaje revizije povijesti. To se ne odnosi samo na pitanje utemeljenja Republike Hrvatske kao države, nego i na pitanje vrijednosti hrvatskoga antifašističkoga partizanskog Narodno-oslobodilačkog rata kao ishodišta za međunarodno priznanje suvremene i suverene Republike Hrvatske. Hrvatska je, rekli smo, de facto postala republika 1945. godine. To je potvrđeno i u svim ustavima od ustava NRH 1946. do Ustava SRH 1974. godine, na temelju kojega je kao federalna država potvrđena nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, čime je ujedno došlo i do promjene društveno političkog uređenje.

Na temelju rezultata referenduma o razdruživanju, neovisnosti koji je održan 19. svibnja 1991., SRH formalno se razdružila od SFRJ-a. Rezultati referenduma bili su pravna podloga Hrvatskomu saboru da 25. lipnja 1991. godine donese ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Odluka o raskidu državno-pravne povezanosti SRH s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ-a stupila je na snagu 8. listopada 1991. godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država. Time je ustavno pravno prestala biti federalna i odredila se kao neovisna suverena Republika Hrvatska, dakle prije početka Domovinskog rata! Upravo rezultat referenduma bio je »okidač« Miloševiću i vođama velikosrpske politike za agresiju na Republiku Hrvatsku. U povijesnom je slijedu, plebiscitarnom voljom svih njezinih građana, Republika Hrvatska i de jure postala samostalna država prije agresije na njezinu neovisnost i teritorijalni integritet. Prema tome, teza da su državu »stvorili« hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nije i ne može biti prihvatljiva. Doprinos je branitelja u oslobađanju okupiranih teritorija i očuvanju teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu je nesporan, ali branili su i obranili ono što je već postojalo! Uostalom, da Republika Hrvatska nije utemeljena na tekovinama NOB-a, ne bi imali što braniti.

Tu dvojbe nema!