ENZO TRAVERSO O IDEOLOŠKO-POLITIČKIM SUKOBIMA I TRANSFORMACIJAMA NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE
Melankolija ljevice i nova lica fašizma
Još uvijek ne posjedujemo adekvatnu terminologiju koja bi nam pomogla odgonetnuti naziv za ubrzana ideološko-politička stremljenja prema kojima se krećemo
Piše: Lovre Bilić
21. rujna 2021.
Dvije knjige Enza Traversa »Melankolija ljevice« i »Nova lica fašizma« u izdanju TIM pressa rezultat su autorovog dugogodišnjeg znanstveno-istraživačkog nastojanja na području historiografije 20. stoljeća, u kojima se nazire mnoštvo pronicljivih uvida i spoznaja relevantnih u kontekstu interdisciplinarne društveno-humanističke interpretacije društvene stvarnosti. U podlozi njegovog konceptualnog okvira nalazi se poseban interes prema stradanju Židova u Drugom svjetskom ratu, iz kojeg se potom analitičkom britkošću i dojmljivim širokokutnim objektivom, ekstrapoliraju povijesni procesi na europskom kontinentu i tumače ideološko-politički sukobi i transformacije na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Uz istančan senzibilitet za smještanje događaja iz povijesti ideja u cjelovitu konstelaciju društvene dinamike prethodnog stoljeća, Traversov pristup društvenim pitanjima izrazito je eklektičan; naslanja se na politološku analizu europske i svjetske povijesti, kulturološke-povijesne oglede o utjecajima kolonijalizma na suvremeno društvo, sociologiju društvenih pokreta, uz dakako neizostavno bogatstvo odvažnih razmatranja iz političke filozofije.
Dok je »Melankolija ljevice« zaokupljena pomnim ispitivanjem stanja na društvenoj ljevici uslijed revolucionarnih neuspjeha, gubitka njezine utopijske projekcije budućnosti, otkrivajući gorko razočaranje i čežnju za neostvarenim idealom egalitarizma, »Nova lica fašizma« istražuju kontinuitet između povijesnog fašizma i njegovih suvremenih inačica. Iako svaka knjiga otvara zaseban sklop pitanja kojima se može pristupiti kao odvojenoj cjelini, njihovim usporednim iščitavanjem najsnažnije se kristalizira često ponavljani Traversov motiv: kriza identiteta – kako na ljevici, tako i na desnici – kao dominantno stanje u uvjetima širenja globalnog kapitalizma. Već spomenuta raznolikost sadržaja nije prikazana kao iscrpna monografija, već je posve prikladno uopćena u formi obje knjige; »Melankolija ljevica« je zbirka eseja inspiriranih autorovim predavanjima, dok su »Nova lica fašizma« diskurzivnog karaktera, uokvirena dijalogom kojeg je Regis Meyran, francuski novinar i antropolog, vodio s autorom knjige.
U takvom formatu jasno se ocrtava širina Traversove erudicije, kao i njegovi svestrani interesi. U uvodnom dijelu knjige problematizira se pojam fašizma. Autor je itekako svjestan pojmovne heterogenosti, nejasnoća kao i svih proturječja koja opterećuju bilo kakav diskurs o spomenutoj ideologiji. Radikalnu desnicu ne shvaća kao jedinstven i koherentan fenomen, već govori u množini – ekstremnim desnicama, unutar kojih se manifestiraju različite značajke s obzirom na kontekst njihovog pojavljivanja. Služi se komparativnim pristupom u analizi fašističkih stremljenja u drugačijim lokalno-nacionalnim kontekstima političkih zajednica, koristeći matricu izvornog fašizma kao idealno-tipsku konstrukciju i temelj za razlučivanje obilježja klasičnog fašizma od njegovih suvremenih inkarnacija. Nimalo slučajno, najviše se usmjerava na uspon radikalne desnice u Francuskoj, pri čemu valja istaknuti kako razlog takvom selektivnom fokusu nije samo nacionalnost njegova sugovornika niti autorova dva desetljeća života provedenog u istoj državi, već percepcija Francuske kao egzemplarne paradigme univerzalnih vrijednosti prosvjetiteljstva; zemlje koja za razliku od većine europskih država srednje i istočne Europe, nije izgradila nacionalni identitet na etničkim kriterijima, već republikanskim konceptima slobode, bratstva i jednakosti.
Damoklov mač nad republikanizmom
Nacionalna fronta istaknula se na političkoj sceni predstavljajući se upravo kao baštinik spomenutih republikanskih ideala oštro osuđujući napade na redakciju Charlie Hebdoa i kritizirajući nošenje burkinija u ime zaštite sekularne Francuske tradicije, slobode govora i laičke kulture, nasuprot islama kao simbola nazadnosti, patrijarhalne opresije i religijskog fundamentalizma. Traverso stoga locira strukturiranje političke dinamike suvremene desnice u ambivalentnom sadržaju republikanizma iz kojega se istovremeno crpi pozivanje na laicitet, obrana sekularizma, protuimigrantsko raspoloženje, ksenofobna retorika i nostalgija za kolonijalizmom. Naglašavajući promjene na desnom političkom spektru, od kojih je svakako značajan i dolazak Marine LePen na čelo stranke – kao prijelomni trenutak dokidanja muške dominacije, gotovo ekskluzivne značajke klasičnog fašizma – Traverso u nastalim metamorfozama ne nalazi najsretnije rješenje: ostaje vjeran republikanskoj i liberalnoj tradiciji, stoga nije pobornik ograničavanja slobode govora, ali ipak osjeća nelagodu i bojazan izazvanu snažnom kolektivnom energijom identificiranja nacionalnih i republikanskih ideala s parolom: »Je suis Charlie«. Smatra kako takva reakcija preplavljuje javni diskurs ambijentom u kojemu se vrši pritisak nad muslimanima da preuzmu obavezu prihvaćanja spomenute devize ili riskiraju biti izloženi sumnji za relativizaciju zločina islamskog fundamentalizma. U tome vidi eklatantan primjer isključivog mišljenja i povod daljnjoj radikalizaciji.
Ovdje bi se moglo utvrditi kako autor implicitno priželjkuje otvoreniju i slobodniju javnu raspravu kakvu je filozof Jurgen Habermas nastojao formulirati u teoriji komunikacijskog djelovanja; onu koja bi – u idealnim uvjetima – neutralizirala brzopoteznu reakciju javnosti, smirila afektivne tonove, reducirala isključivu, binarnu argumentaciju i naposljetku, onu u kojoj bi se bez ikakve zadrške dalo kritički preispitati temelje republikanizma i sva njegova proturječja. Umjesto toga, on izražava duboku skepsu prema snazi tradicije francuskog republikanizma u nošenju s onime što vidi kao ključan izazov globalizacijskim kretanjima u 21. stoljeću – integracijom imigranata u europsko društvo. Ako je istina da se nad francuskim republikanizmom nadvio Damoklov mač izolacionističke, antieuropske orijentacije, te da se građanski koncept nacionalnog identiteta u ovom segmentu pokazuje deficitarnim, za očekivati je da će to pitanje u budućnosti uzrokovati još veće potrese u zemljama kojima je nacionalni identitet čvrsto sazdan na etnicitetu.
Premda bez ikakve sumnje prihvaća multikauzalna objašnjenja političkih promjena – koja pronalazi podjednako u ekonomskim prilikama, koliko i socio-kulturnim i povijesnim čimbenicima – autor ispravno ističe tjeskobu uzrokovanu politikom identiteta kao ključno odrednicu suvremene politike. Poučno se prisjetiti kako je čak Njemačka, koju Traverso hvali kao primjer zemlje koja je raščistila račune sa svojom prošlošću, učinivši kulturu sjećanja na zločine iz Drugog svjetskog rata svojom konstitutivnom značajkom, odbila nacionalni identitet ustanoviti na idealima prosvjetiteljstva, kao što je predložio akademik Baasan Tibi, zbog sumnje da bi takve vrijednosti, ako bi postale dominantne mogle potisnuti druge vrijednosti ili im se nametati kao superiorne. Na europskom tlu, francuski republikanizam najbliži je univerzalnim političkim principima, stoga je idealan lakmus-test u procjeni dugoročne održivosti multikulturalnog okvira; iz sumnje u uspješan ishod takve paradigme proizlazi autorov oprez i iskrena briga za budućnost Europe, koju sve više nagrizaju korozivni učinci demografskog opadanja, političko-ekonomski pritisci velikih sila i glasni separatistički zahtjevi na domaćem terenu.
»Islamski fašizam«
Traverso drži kako je iskustvo planetarne premreženosti globalizacije dubinski rastvorilo etnički nacionalizam: shvaćanje nacije u ontološkim terminima, kao nepromjenjive datosti kroz povijest. Romantičarske težnje kakve suvremena desnica gaji prema očuvanju takvog sentimenta, pojavljuju se kao reakcija na aktualne društveno-političke okolnosti i konvergiraju prema identifikaciji zajedničkog neprijatelja – muslimana – kao vanjske ugroze i onog Drugog čija se kultura pojavljuje kao prijetnja za opstanak europske civilizacije. U tom smislu se islamofobija pojavljuje kao zajednički nazivnik svih desnih pokreta, neovisno o njihovim lokalno-kulturnim specifičnostima i povijesnoj genezi nastanka. Kritički se postavlja naspram proširene uporabe pojma »islamski fašizam« kako bi se označile poveznice između brutalne i okrutne naravi Islamske države i fašističkih režima. Unatoč tome, uvažava analogiju kojom se lako otkrivaju njihove sličnosti: autoritet, hijerarhija, red, bešćutnost i nemar prema ljudskoj patnji i životu, njegovo pokoravanje višem duhovnom ustroju, te prihvaćanje modernizma u užem znanstveno-tehničkim smislu. Osim toga, inovativna estetska obilježja propagande Islamske države u kojima se reproducira napetost filmskih klišeja u kadroviranju i podizanju tenzije kontekstualno su zaokružena suvremenošću isto kao što je to onomad bio Marinettijev futurizam manipulacijom komunikacijskih sredstava. Ipak, ključnu razliku Traverso pronalazi u revolucionarnom poletu fašizma, želji za izgradnjom civilizacije ispočetka, kovanjem prostora za uspon »novog čovjeka«. Taj pogled klasičnog fašizma, orijentiran prema budućnosti, kod Islamske države je posve izostao; dapače, zamijenio ga je povratak u mitsku prošlost – jedino preostalo identitetsko utočište uslijed brojnih propalih autoritarnih režima.
U političkim nestabilnostima, sukobima i ratovima na prvom mjestu vidi istinsku matricu i plodno tlo za nastanak Islamske države. Ne poriče ni ulogu koju je religija imala u njezinom formiranju, ali objašnjenja koja traže duboku i temeljnu uzročnost u religiji smatra suviše jednostranim; njegova je teza, naime ta da se retrogradna narav povratka mitskom kalifatu dogodila u kontekstu 21. stoljeća, bez utopijskih projekcija za budućnost, potaknuta zastrašujućim ratnim stradanjima i katastrofama. Islam kao temeljna referentna točka arapskog svijeta, tu je idejnu prazninu nadomjestio izvorišnim religijskim mitovima. Vidljivo je kako je njegovo shvaćanje fašizma u povijesno-kronološkom redoslijedu izrazito eurocentrično; fašizam se doživljava u prvom redu kao dijete modernosti i pronalazi svoj pathos u kontekstu intenzivne idejne bitke s konkurentskim ideologijama – liberalizmom i socijalizmom – u nastojanju da ostvari primat. Islamski je »fašizam« pak iščupan iz dominantnog povijesnog tijeka; izrasta iz ratnih ruševina i ostaje geografski i teritorijalno marginaliziran. Što je najvažnije, lišen je orijentacije u budućnosti i nije u stanju ozbiljno ugroziti vladajući poredak.
Prijetnja prosvjetiteljskom duhu
Iščitavanjem knjige stječe se dojam kako je Traverso u suštini izvanredan teoretičar društvenih promjena. Zainteresiran je za idejne tvorbe i narative, stoga tumači dosadašnji tijek 21. stoljeća kao još uvijek nedovršen proces jasno definiranog projekta za budućnost. Na političkoj ljevici i desnici odvija se intenzivna transformacija, a nastojanje da se društvena stvarnost elegantno sistematizira i posloži u jasne kulturne-jezične kodove, konstantno izmiče deskriptivnim alatima i kategorijalnim aparatom naslijeđenim iz prošlog stoljeća. Još uvijek ne posjedujemo adekvatnu terminologiju koja bi nam pomogla odgonetnuti naziv za ubrzana ideološko-politička stremljenja prema kojima se krećemo. Ako je Traverso otkrio melankoliju ljevice, a mogli bismo reći i desnice – u kontekstu želje za fiksiranjem nacionalnih država kao ostvarenja povijesnog bitka – ostaje još pitanje: što je s melankolijom liberalizma? Nisu li u kontekstu aktualne pandemijske krize brojne državne zabrane i restrikcije pobudile glasne reakcije političkih liberala zabrinutih zbog kršenja individualnih sloboda i autonomije pojedinca? Nije li integritet poretka slobodnog tržišta i liberalne hegemonije pretrpio snažan udarac pod vanjskom ugrozom? Nije li, naposljetku, britanski premijer izrazito liberalnih nagnuća, Boris Johnson, revidirao mantru Margaret Thatcher, ustvrdiviši kako društvo ipak postoji? Izgledno je kako će u budućnosti razina globalne koordinacije i međudržavnih sporazuma u društvu nagomilanih rizika doživjeti strelovit porast, a samim time će etatistička narav istih zasigurno stvoriti plodno tlo za melankoliju liberalnog centra. S druge strane, ljevica će se morati suočiti s permanentnim osjećajem melankolije znajući kako ideal uvijek ostaje neostvaren, cijelo vrijeme imajući na umu ozbiljna zastranjenja revolucionarnih metoda u pokušaju njegova ostvarenja. Tek će u sinergiji najboljih politika iz obje tradicije i pronalaskom novih načina balansiranja između priznanja identiteta i univerzalnih ideala biti moguće neutralizirati desnicu koja se uvijek vraća uskim partikularnim određenjima i prijeti dokidanju prosvjetiteljskog duha.
Vezani članci
Svijet |
Pismo hrvatskog partizana nobelovcu Dylanu |
Antifašističko naslijeđe južnoslavenskih naroda bilo je moralni i politički kapital koji se i danas u svijetu može afirmirati. To je pokazala i jedna polemika na stranicama uglednog New York Timesa iz 2013. Radi se o pismu zagrebačkog nakladnika i publicista Slavka Goldsteina slavnom američkom umjetniku Bobu Dylanu. Pokazalo se u toj polemici da glazbenik Dylan koji živi u SAD-u i Izraelu i povremeno javno govori o svom židovskom identitetu, iskustvima koje ga prate, antisemitizmu, rasizmu i neofašizmu, nikad nije čuo za hrvatske partizane...
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Europa |
Carola Rackete: Treba nam antifašistička alijansa |
U lipnju 2019. godine Carola Rackete bila je kapetanica broda Sea-Watch 3 koji je spasio oko 40 ljudi od utapanja u moru. Nakon akcije spašavanja brod se uputio ka Lampedusi, ali su tamošnje vlasti tokom dvije sedmice spriječavale sidrenje i iskrcavanje. Usprkos zabrani, kapetanica Rackete usidrila je brod, nakon čega je uhapšena i optužena za pomaganje »ilegalnih migracija«. Suočena sa optužbama, kapetanica je odgovorila da je samo obavljala svoju dužnost spašavajući ljude od utapanja. Konačno, 2021. Rackete je oslobođena...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Balkan |
Na milost i nemilost |
Dok napredni svijet ubrzanim koracima ulazi u epohu umjetne inteligencije i robotike, dok se ozbiljno sprema za nastanjivanje drugih planeta, dok postiže prve uspjehe u proizvodnji ljudskih organa i kvantnih računala i razbija zadnje tajne fizike, Balkan se vraća u prošlost, u prošla i nadiđena vremena. Kalendarski u 21. stoljeću, Balkan se sviješću i društvenom zbiljom odlučno smjestio u tamu minulih vremena. Balkan udara u nijema zvona. Nada se probuditi mrtve kneževe i kraljeve čijih ni kostiju više nema. Balkan je još uvijek, radi komada zemlje,...
Zadar |
Antifašistički pokret pripada prosvjetiteljskom pokretu. Oslobodio je i očuvao ljudskost |
Na se koji način, u sadašnjem trenutku i iz pozicije sadašnje vremena, ljudski svijet odnosi prema prošlosti? Čovjek je ili povijesno biće ili je zvijer. Ne postoji neka treća mogućnost. Antifašizam pripada ljudskoj povijesti. Ugrađen je u hrvatski Ustav i u hrvatsku slobodu. Zbog toga mi danas slobodno govorimo o antifašizmu – jer pripadamo povijesti. Oni koji o antifašističkom pokretu ne mogu, ili ne smiju govoriti, ne pripadaju povijesti. Oni sada šute. Njih sada nema. Oni se ne smiju...
Europa |
Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma |
Pobjeda Giorgije Meloni, liderice talijanske stranke »Talijanska braćo« (u vokativu, jer je ta stranka uzela za svoje ime prvi stih talijanske himne: »Talijanska braćo, Italija se budi…«), otvorila je pitanje pojave neofašizma, postfašizma ili jednostavno – fašizma – u vladi demokratske Italije, zemlje koja je živjela dvadeset godina pod fašističkom vlašću. I koja se oslobodila fašističke vlasti prvo u unutarnjem puču protiv Mussolinija, zatim u partizanskoj borbi protiv fašista i nacista, i na kraju odbacivanjem...
Split |
Povratak antifašističkom identitetu Splita |
Devedesetih godina podmuklo je, pod plaštem demokratskih promjena, gradu Splitu oduzeta Ulica žrtava fašizma. Promjene su brzopotezno odnijele i ime Palmine Piplović dječjem vrtiću na Marjanu. U svojevrsnom dance macabreu skinute su brončane i kamene glave Đermana Senjanovića, Ranka Orlića, Nenada Ravlića i drugih poginulih splitskih mladića koje su kao uzor hrabrosti i patriotizma stajale u školskim dvorištima i predvorjima. Slijedilo je prljanje, skidanje ili ritualno razbijanje mnogih drugih obilježja postavljenih u spomen na ljude...
Zagreb |
Oslobodilac i pobjednik |
Klub zastupnika SDP-a u Skupštini Grada Zagreba podnio je Prijedlog za uvrštenje u Fond imena odnosno preimenovanje sadašnjeg Trga Republike Hrvatske, čime je vraćanje Trga maršala Tita i formalno uvršteno u proceduru. Traži da se Titu vrati trg na kojemu se nalazi HNK. Obrazloženje prijedloga, čiji je autor predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Viktor Gotovac, napisano je na pet stranica. Na prve dvije su zasluge Josipa Broza za to što danas živimo u neovisnoj Hrvatskoj u čije su granice vraćeni svi hrvatski krajevi, a na sljedeće tri je Brozov...
Split |
U ime Vlade: Dan državnosti je 10. travnja! |
Svaka država u svojoj povijesti ima datuma kojih se sjeća s ponosom, ali i onih koje bi najradije zaboravila, a – kada to već ne može – onda ih ne spominje. Neovisna hrvatska država, i inače po mnogo čemu (nažalost ne baš pozitivnome) unikatni primjer u svijetu, i tu je drugačija. Svoja, rekli bi domoljubi. Zar zaista svoja? Ne, današnja Hrvatska po mnogo toga nije svoja, nego je ‘njihova’. A tko su ‘oni’? To su vječni zarobljenici prošlosti, povijesni revizionisti, ljudi kojima uspijeva cijelu jednu naciju i nacionalnu...
Split |
Brigadir Raos nije ni trebao govoriti. Slanjem izaslanika sve je rečeno. |
Matko Raos, izaslanik ministra branitelja, na skupu HOS-ovaca rekao je »da današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941.« Vlada se ne treba ograditi od te izjave, nego napokon trebamo formirati Vladu koja to ne misli. Kada bi RH bila u stanju donijeti povijesno-etički sud o onome što se zbilo 10. 4. 1941. god., današnja Hrvatska bi bila puno više država nego što sada jest i Vlada RH bi bila puno više vlada nego što sada jest. Ne zanima me što Vlada misli o Matku Raosu. Uostalom, to što misli...
Europa |
Kako agitiraju ekstremisti |
Hrvatska je javnost zahvaljujući brojim studijama koje tematiziraju kritičku teoriju frankfurtskog Instituta za društvena istraživanja imala mogućnosti upoznati se sa političkom teorijom Theodora W. Adorna. Riječ je o filozofu čija je marksistička misao bila dio ideologije koje je tražila novi, samoupravni put u socijalizam. Doduše, kritička teorija Frankfurtske škole nije uvijek u potpunosti bila prihvaćena od strane vladajuće elite, no nije bilo dvojbe da se radi o filozofiji pomoću koje je bilo legitimno tumačiti svijet života. Političke ideje...
Split |
Partizani su bili prvi pravi hrvatski branitelji! |
[quote=Nikada nismo smjeli doći u tu situaciju da se konfrontira partizanski pokret i branitelji iz 1991. Ono što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se: najedanput su branitelji bliže ustašama nego partizanima] Profesor Hrvoje Klasić okušao se u različitim vidovima aktivizma pokušavajući mijenjati svijet oko sebe. Bio je u ratu, sudjelovao u radu političke stranke, organizirao peticije i tribine i bio sudionikom brojnih protesta. A onda je kao profesor povijesti odlučio, kako sam kaže, iskoristiti sva sredstva kako bi ono čime...
Svijet |
Ideologija zla koja je odnijela milijune života |
Holokaust je grčka riječ koja znači »potpuno spaljen«. U antici je, kod Grka i Rimljana, označavala žrtvu paljenicu bogovima ili dušama pokojnika. U suvremeno doba obilježava razdoblje od 12 godina (od 1933. do 1945.) nacističkog progona Židova. Karakterizira ga neprekidna eskalacija sve brutalnijih mjera nacističkih vlasti i njihovih pomagača i sve veći teritorij na kojem se te mjere primjenjuju. Vrhunac je bilo »konačno rješenje« (Endlösung), što je u nacističkoj terminologiji bio eufemizam za masovno ubijanje i uništenje...
Europa |
Zapanjujuće pomanjkanje »povijesnog sjećanja« |
Rezoluciju naziva »Važnost europskog sjećanja za budućnost EU« donio je EU parlament 19. rujna 2019., izglasana je s 535 glasova za, 66 protiv i 52 suzdržana. Na početku Rezolucije nabrajaju se dokumenti, njih 15, koje je EU parlament uzeo u obzir pri njenom donošenju; od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima iz 1948. do zajedničke izjave predstavnika vlada država članica EU u spomen žrtvama komunizma dane 23. 8. 2018. Zatim slijedi 13 premisa, od A do M, a iza njih 22 zaključka, osuda i poziva državama članicama EU....
EX-YU |
Zlokobna uvertira u nadolazeće krvoproliće |
Donosimo ulomak iz šireg eseja sociologa Lovre Bilića pod naslovom »Elementi fašizma u političkom djelovanju Slobodana Miloševića« Povodom nadolazeće obljetnice pada Vukovara vratit ćemo se zastrašujućim posljedicama nastalim kao rezultat ispuštanja iz boce duha agresivnog nacionalizma koji je na prostoru Balkana u krvi ugušio socijalizam. U nastojanju da lociramo fašističke ekscese iz kojih se napajao, povezali smo pojedine elemente iz poznatog eseja Umberta Eca »Ur-fašizam«, često citiranog kao važan doprinos jasnijem...
Svijet |
ZLOĆUDNO ANTISLOBODARSTVO |
U oštroj opreci naspram povjerenja u neprekinuti razvoj liberalnih demokracija u post-socijalističkom svjetskom poretku, prevladavajući narativ koji ustrajno odzvanja suvremenim diskursom poput kakvog zloćudnog refrena, jest onaj o krizi demokratskih institucija. Premda snažni pojedinačni glasovi iz intelektualne zajednice među kojima je svakako i renomirani autor Steven Pinker, upućuju na impozantno bogatstvo empirijskih dokaza u prilog ljudskom napretku u brojnim životnim područjima na globalnoj razini, u dvadeset i prvom stoljeću svjedočili smo...
Hrvatska |
Patriotizam nije mahanje zastavama, nego ravnopravnost, mir i pravednost |
Zoran Pusić desetljećima je već među prvacima borbe za ljudska prava i prava manjina, civilno društvo i mirno rješavanje konflikata. Cijeli svoj život posvetio je promociji antifašističkih vrijednosti u hrvatskom društvu, a protiv buđenja sentimenata prema takozvanoj NDH i povijesnog revizionizma, bez obzira dolaze li takve težnje od marginalnih grupa, kvaziznanstvenika ili pak od predstavnika vlasti. Nedavno je, kao osvjedočeni prijatelj naše udruge VeDRA, sudjelovao i u mimohodu kojega smo u Splitu...
Svijet |
Esej o vječnom fašizmu |
Umberto Eco svoj je slavni tekst u kojem daje kriterije prepoznavanja fašizma u javnom djelovanju prvobitno objavio 22. lipnja 1995. u »New York Review of Books«, a potom i u »Utne Reader« u prosincu iste godine. Danas je u najmanju ruku jednako aktualan, ne toliko u Italiji koliko u drugim zemljama – pa i Hrvatskoj, i zaslužuje objavu u integralnom obliku. Donosimo ga u prijevodu Kenana Efendića objavljenom na portalu Peščanik 2016., uz našu obradu i lekturu Godine 1942, kad mi je bilo deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi...
Svijet |
Može li liberalizam zaustaviti fašizam? |
Uzroci jačanja i uspona populističke desnice u suvremenim političkim zbivanjima postali su jedan od središnjih predmeta analize društvenih i humanističkih znanosti. Ne iznenađuje stoga složenost pristupa i svojevrsna višestrukost interpretativnih dimenzija koja se nameće pri bilo kakvoj diskusiji o spomenutom fenomenu. Ovdje ću se baviti primarno kritičkim sagledavanjem nedostataka imanentnih političkoj filozofiji liberalizma u izgradnji snažnog institucionalnog i vaninstitucionalnog okvira za neutralizaciju fašističkih stremljenja u...
Svijet |
Jakovina: Idu li antifašisti u ilegalu? |
Danas slavimo Dan pobjede nad fašizmom. Prošlo je 76 godina otkako je kapitulirao jedan od najzločinačkijih režima kojega je čovječanstvo ikad upoznalo, onaj nacistički. Toga dana, 9. svibnja 1945. (ili 8. svibnja, kad je primirje zapravo potpisano) i građani Hrvatske bili su čvrsto na pobjedničkoj strani, onoj koja je nakon šest godina rata – u Hrvatskoj i Jugoslaviji nakon četiri godine – konačno pobijedila, i donijela tadašnjem svijetu nadu da će mir trajati vječno, ili bar da se zla koja su donijeli fašizam i nacizam više...
Hrvatska |
Luka Džanko – osvjedočeni domoljub i antifašist |
U pojedinim izrazito desničarskim medijima nedavno su se pojavili grubi napadi na našeg člana, generala HV-a Luku Džanka kojem se – očito zbog otvoreno iskazivanog antifašizma – spočitavaju navodne antihrvatske aktivnosti tijekom 1991., a prigovaraju mu i negativan stav prema postrojbama HOS-a. Slijedom takvih objeda naša Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista želi još jednom ukazati na osvjedočeno domoljublje generala Džanka, posebno iskazano u Domovinskom ratu. Umjesto izmišljotina nudimo argumente, izvorne...
Svijet |
Kad pojedinac postane kotačić u službi nacije... |
Prošlo je više od dvadeset pet godina otkako je Umberto Eco u svojem glasovitom eseju »Ur-fašizam«, formulirao arhetipsku konstrukciju fašističkih stremljenja, precizno secirajući fluidnosti i unutarnja proturječja koja ih omeđuju. Svijet je u međuvremenu munjevitom brzinom zakoračio u hiperkompleksnu realnost ekonomske globalizacije, praćenu strelovitim porastom digitalnih inovacija. Oslobođen utopijske energije revolucionarne komunističke borbe, novi je poredak legitimaciju pronašao u liberalnoj političkoj misli, naročito...
Šibenik |
Udari na Končara - simbol histerije |
Prvo se javila Antifa Šibenik, pa je njihove fotografije objavio Antifašistički vjesnik, i zakotrljala se priča o (još jednom) napadu na neko od spomen obilježja kojim se evocira sjećanje na narodnog heroja Radu Končara. Ovoga puta uzbuna se samo dijelom pokazala pogrešnom, a kao »napadač« identificiran je - čempres. Naravno, time se - suprotno očekivanjima odgovornih iz šibenske komunalne tvrtke »Čempresi« - priča samo dodatno zakuhala, ukazujući tko zna koji put na općeniti odnos prema spomen obilježjima iz Drugog svjetskog rata....
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...
Svijet |
Vrli novi trumpizam |
Talijanski pisac i publicist Umberto Eco 1995. je objavio važan tekst »Kako prepoznati fašizam«, jedan od temeljnih za suvremeni antifašizam i razumijevanje opasnosti od fašizma tamo gdje se to ponekad najmanje nadamo. Promatrajući nedavni napad pristaša Donalda Trumpa na zgradu američkog Kongresa – na predsjednikov neskriveni poticaj – postavlja se pitanje je li Eco dijelom pogriješio kad je pokušavao identificirati otkud nas fašizam može zaskočiti. To pitanje, uz ono još važnije o tome u kakav nas svijet može odvesti trumpizam (pojam znatno širi od...
Svijet |
Stoljeće hrvatskog otpora fašizmu |
Vjerojatno svi znaju prepjev talijanske borbene pjesme Bandiera Rossa, bar onaj koji se (najviše po Istri i Dalmaciji) najčešće pjevao: »Mussolini dugoga nosa, za****la te Bandiera Rossa«. Ima, doduše i ona nešto pristojnija, ali jednako podrugljiva verzija s »pobijedit će bandiera rossa«, no ona prva nam je nekako draža. Kako bilo, sudeći po vrlo utemeljenoj teoriji sociologa Renata Matića, ovi stihovi dobijaju sasvim novo značenje. Ovaj zagrebački sociolog, naime, tvrdi da ove godine u Hrvatskoj slavimo stotu godišnjicu antifašizma, u...
Svijet |
Jesu li SAD i EU anti-antifašisti? Nisu. |
Ovih dana je kao prilično veliki diplomatski skandal odjeknula informacija da je u Ujedinjenim narodima u New Yorku sa 130 glasova za usvojena rezolucija protiv veličanja nacizma, ali da su protiv nje glasale SAD i Ukrajina, a da su sve zemlje Europske unije (uključujući i Hrvatsku), te praktički sve zemlje članice NATO-a ili bliske tom saveza ostale suzdržane prilikom glasovanja u Glavnoj skupštini UN-a. Primjerice, Slobodna Dalmacija je informaciju o toj odluci donijela pod prilično dramatičnim naslovom »Sramota u New Yorku – SAD i...
Hrvatska |
Novi antifašizam? |
Kao klinac imao sam priliku brčkati noge u moru brojnih plaža u Puli, gdje sam tada, do drugog razreda osnovne škole živio, a u blizini jedne od njih bila je i bista antifašista Vladimira Gortana. Gortan? Tada, razumije se, nisam imao pojma, a trebalo mi je poduže i poslije da saznam, da su tu bistu digli komunisti jednom antifašistu koji uopće nije bio »njihov«. Dakle, bio je antifašist, ali nije bio komunist. Da, to je važno podvući. Iako su se komunisti u njegovo vrijeme već bili solidno ušančili u političku mapu nekadašnje, kraljevske Jugoslavije, a...
Hrvatska |
Lovro Krnić: U Hrvatskoj postoji filter za antifašizam |
Izvor: Fališ - festival alternative i ljevice, Šibenik Piše: Andreja Žapčić Revizija povijesti u Hrvatskoj nije nova disciplina, »gašenje sjećanja« marljivo se trenira još od 90-ih kroz promjene naziva ulica i uništavanje spomenika kao sredstava javnog pamćenja, a »rupe u pamćenju« teško je popuniti i obrazovanjem - neke se stvari ne uči dok se neke obljetnice ne komemorira ili se to čini selektivno. Što manje činjenica, to bolje po mitove, iskušana je metoda, ne samo na ovim prostorima, a onih koji pamte da je...
Hrvatska |
»Crno pače« EU-a prešućuje antifašizam kojim bi se moralo ponositi! |
Diljem svijeta, 9. svibnja, slavi se Dan pobjede nad fašizmom, 75-ta godišnjica velike pobjede antifašističke koalicije u najkrvavijem ratnom sukobu u povijesti čovječanstva. Ove godine skromnije negoli je obično, zbog pandemije. Moderna, demokratska i antifašistička Europa inače slavi taj dan i kao Dan Europe jer je upravo 9. svibnja 1950., za petu godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, potpisana Schumanova deklaracija o integriranju europskih zemalja. U Hrvatskoj, trenutnoj predsjedateljici Europske...