KOMENTAR

Sve naše Oluje

Priča s Olujom je jednostavna i zapravo je svi znaju, ali je malo tko želi priznati. Ništa nije počelo tragičnim i masovnim egzodusom Srba iz Hrvatske ‘95., nego je počelo puno prije, s barikadama u Kninu ‘91.

Piše: Dragan Markovina
  06. kolovoza 2022.

Kolovoz je tradicionalno mjesec srpsko-hrvatskog zlopamćenja, ove godine dodatno potpomognut Vučićevim provokativnim pokušajem dolaska u Jasenovac i sveopćim čuđenjem u Hrvatskoj oko optužnice za granatiranje izbjegličke kolone. Govorim, jasno, o Oluji koja se od ‘95. do danas obilježava na način da svaka od nekoć zaraćenih strana pamti samo ono što su drugi napravili njima. A i tu opet nismo načisto koja je uloga Srbije u čitavoj priči, budući da je državna politika oduvijek takva da se pravi kako nije imala ništa s onim što se događalo. Ovo, naravno, ne znači da zanemarujem hvalevrijedne pomirbene inicijative zadnjih godina, među kojima je ona od pretprošle godine, s dolaskom potpredsjednika hrvatske Vlade Borisa Miloševića u Knin i ministra branitelja Tomislava Medveda u Grubore, odjeknula više od Josipovićevo-Tadićeve pomirbene turneje, ali je brzo potisnuta u sjećanju.

Priča s Olujom je jednostavna i zapravo je svi znaju, ali je malo tko želi priznati. Ništa nije počelo tragičnim i masovnim egzodusom Srba iz Hrvatske ‘95., nego je počelo puno prije, s barikadama u Kninu ‘91. Jednako kao što nakon Oluje nisu prvi put pljačkane kuće i gorjela sela u tim krajevima, ovog puta srpska, nego se to prvi put dogodilo ‘91. godine s hrvatskim selima i stanovništvom koje je protjerano iz zavičaja. Hrvatska je, naravno, imala puno pravo osloboditi zemlju, ali nije imala pravo spaliti kuće ljudima, niti granatirati izbjegličku kolonu, niti napraviti sve da zakonski onemogući i oteža povratak onim ljudima koji su to željeli. S druge pak strane, da se ne lažemo, nikoga u Srbiji nikad nije bilo briga za te ljude, uključujući sve one koji su ih poticali na pobunu protiv vlastite zemlje, a to su manje-više bili kompletan politički vrh i intelektualna elita zemlje, uključujući aktualnog predsjednika Vučića. Niti je danas novosadskog gradonačelnika Vučevića, koji u pauzama pogodovanja krupnom kapitalu i plaćanja zaštitarskoj agenciji koja nasrće na građane, organizira masovno obilježavanje Oluje u središtu Novog Sada.

Svima njima ti su ljudi ili višak ili tek korisni glasači i oni u čije ime je zgodno stati na branike onoga što se danas naziva srpskim svetom, a čega je u Hrvatskoj ostalo tek u tragovima staraca koji su odlučili ostati ili umrijeti u zavičaju, svjesni da ih čeka bijedan i siromašan, a često i šikanirajući život do kraja te ljudi po gradovima koji se sve više asimiliraju i na kraju njihova djeca, da se ne bi izdvajala, prihvaćaju hrvatski identitet. I što god uradio Milorad Pupovac, ovaj proces neće zaustaviti. Zbog čega je još tužnije to da je u posljednje vrijeme odlučio napustiti svoj ljevičarski background i zbližiti se s Vučićem, Dodikom i Porfirijem.

Što se pak Hrvatske tiče, u njoj i dalje u političkom vrhu vlada trijumfalizam i vode se operetni sukobi između tragikomičnog predsjednika i isto takvih Plenkovićevih ministara oko toga tko će što organizirati i gdje doći i da li će biti crvenog tepiha ili neće.

A za sve to vrijeme, kompletno zaleđe Dalmacije, zajedno s mitskim Kninom, čitava Lika, Banija, Kordun i Slavonija, skupa s tužnim Vukovarom, izumiru i nestaju pred očima tih istih političara i turista namjernika. A sve, barem u slučaju Dalmacije, niti sat od razvikanih turističkih središta.

E tog svijeta koji je na koncu iščeznuo iz vlastite zemlje mi je jako žao, neovisno o tome što su povjerovali u bajke o tome da im je Beograd bliži nego Zagreb i neovisno o tome što ovi drugi i dalje vjeruju da im je HDZ dao sve. Makar ih zdrave oči svaki dan uvjeravale da žive na spaljenoj zemlji.

Vezani članci
...
Dalmacija
Suradnja treba nadvladati podjele

Petog kolovoza navršava se 26 godina od epske vojno-redarstvene akcije »Oluja«. U toj veličanstvenoj ratnoj operaciji zauvijek je, nadamo se, zaustavljen san hegemonističkog vodstva Srbije o prekrajanju granica. Srušeni su snovi o Velikoj Srbiji, o granici Virovitica – Karlobag, o svojatanju hrvatske zemlje. Srušeni su snovi o moći jedne bolesne ideologije koja je rasla na fašističkoj doktrini o posezanju za tuđim teritorijem. Srušen je san o snazi vojne sile koja je godinama građena na laži da je njena osnovna zadaća zaštita i sigurnost...

VeDRA     04. kolovoza 2021.

...
Hrvatska
Sećate li se oluje?

Oluja, avgust mesec, subota, podne: topao vetar s Dinare razvija na kninskoj tvrđavi džinovsku trobojku zastavu, a tamo dole, na krajinskim drumovima, kolone prljavih automobila, oznojeni mrki vojnici s pretećim dugim cevima i uplašen neki svet koji ne zna šta ga čeka u mesecima i godinama koje slede. Dabome da se sećam. Oluja je valjda bila, šta drugo, kad su te vrele avgustovske subote polomljena popadala sva stabla i bandere pod Dinarom, a moj drugar Predrag i ja uputili se u Krajinu da vidimo to čudo neviđeno – drveće i stenje rasuto po cesti od Hrvaca do...

Boris Dežulović     05. kolovoza 2020.

...
Knin
VeDRA u Kninu na jubileju Oluje

Ove godine je proslava obljetnice Oluje u Kninu po mnogo čemu bila povijesna. Bila je to 25. godišnjica velike vojne pobjede, s nje su upućene važne poruke predstavnika Vlade i lidera srpske zajednice u Hrvatskoj, i otvoreni su putevi prema uspostavi boljeg međunacionalnog povjerenja. I VeDRA je bila na proslavi na glavnim kninskom trgu, a bila je to prilika i za slikanje čelnika naše udruge s pripadnicima slavnih »Paukova«.

VeDRA     05. kolovoza 2020.