Sudjelovanje splitskih Židova u Narodnooslobodilačkom ratu

U vrijeme fašističkog napada na Dalmaciju u travnju 1941. Split je trebao postati centar općenarodnog ustanka u Dalmaciji, u kojem su istaknutu ulogu imali splitski Židovi, kao i Židovi koji su kao izbjeglice stigli u Split. Organizator ustanka, Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske, računao je na veliki broj industrijskih i obalnih radnika koji su živjeli u gradu i okolici. U Split je u svibnju 1941. upućen istaknuti predratni revolucionar, zagrebački odvjetnik židovskog podrijetla dr. Leon Geršković, koji je postavljen za člana Mjesnog komiteta KPH Split sa zadatkom da pripremi članove partije i njene simpatizere za oružanu borbu. Geršković je odmah pokrenuo glasilo otpora »Naš izvještaj«, a 1942. rukovodio je svim akcijama kao sekretar Mjesnog komiteta KP. Nakon što je otišao na Dinaru, u partizane, bio je urednik ratne »Slobodne Dalmacije«, a nakon rata sveučilišni profesor i ugledna politička ličnost u ZAVNOH-u, Hrvatskom saboru i federalnim jugoslavenskim političkim tijelima.

Neposredno nakon kapitulacije Jugoslavije, Partija je u Split uputila i poznatog književnika i revolucionara Elija Fincija iz Sarajeva, koji je preuzeo rukovođenje dalmatinskim Agitpropom (agitacija i propaganda)i ilegalnim listom »Naš glasnik«. Osim toga, Finci je bio zadužen i za sektor ideološko-političkog rada u splitskih partijskim organizacijama.

Za organiziranje prvih partizanskih odreda na teritoriju srednje Dalmacije od posebnog je značaja bio dolazak Pavla Papa koji je stigao u Split početkom kolovoza 1941. Pap je u to vrijeme bio član visokih partijskih foruma. Kada je donesena odluka o podizanju općenarodnog ustanka, dobio je zadatak da u najkraćem roku formira više partizanskih odreda na teritoriju srednje Dalmacije. Zajedno s Pokrajinskim komitetom uspio je u roku od nekoliko dana oformiti sedam partizanskih odreda da bi pri kraju kolovoza 1941. u sukobu Vodičko-zatonskog partizanskog odreda (kojemu je bio privremeni komandant) s talijanskom fašističkom jedinicom bio zarobljen, odveden u Skradin i strijeljan.

Sklonište ilegalaca u splitskoj sinagogi

Split je u međuvremenu postao žarište otpora fašističkim okupatorima. U lipnju 1941. formiran je, između ostalih, i »Akcioni odbor intelektualaca za pomoć narodnooslobodilačkoj borbi« u kojem su osim splitskih bili uključeni i mnogi koji su prebjegli u Split s drugih teritorija Jugoslavije, u prvom redu intelektualci Židovi. Posebnu ulogu je imao Pododbor zdravstvenih radnika u koji je splitska partijska organizacija delegirala Splićanina dr. Silvija Altarasa. Taj je odbor, u koji su ušli svi zdravstveni radnici Židovi iz Splita kao i oni koji su bili prebjegli u Split, pridonio je stručnoj i materijalnoj pomoći partizanskim jedinicama i pripremao odlazak liječnika i drugih medicinskih radnika u borbene jedinice. Tako je tridesetak liječnika Židova stupilo u Narodnooslobodilačku vojsku u toku 1942. i 1943. godine.

U vrijeme fašističke okupacije Splitu je bila aktivna i grupa židovskih omladinaca koji su se sastajali u prostorijama ispod židovskog hrama gdje je bilo sklonište ilegalaca i skrovište prikupljenog oružja. U radu te konspirativne grupe veliku ulogu je odigrao Leon Altarac, crkvenjak hrama. Na početku ustanka Iz te grupe otišli su u partizane tipograf Aron M. Danon i inž. Mile Kac Ljubičić, obojica nosioci najuglednijeg odličja, Partizanske spomenice 1941. Ostali su produžili s ilegalnim radom, među njima diplomirani pravnik iz Travnika Albert J. Altarac koji je po partijskom zadatku došao u Split, gdje je bio sekretar jedne rajonske partijske ćelije i sudjelovao u mnogim sabotažama i diverzijama. Kad je u travnju 1942. otkriven, osuđen je na 12 godina robije. Nakon kapitulacije Italije stupio je u redove NOV-e. U drugoj polovini rujna 1943. poginuo na Mosoru, nadomak Splita.

Cadik C. Danon, prorabin, nakon dolaska u Split povezao se istaknutim partijskim rukovodiocima, a jedan od posebnih zadataka koji je dobio bio je rad s židovskom omladinom. U njegovom stanu održavani su ilegalni sastanci MK i PK KPH za Dalmaciju, umnožavan ilegalni list »Naš izvještaj«, skrivani su ranjeni partizani… Pod sumnjom da radi za NOP fašističke vlasti su ga u travnju 1942. uhapsile i držale u zatvoru do prosinca. Zbog nedostatka dokaza nisu ga mogli osuditi već je upućen u konclogor. Dobio je Partizansku spomenicu 1941. i odlikovan s još tri vojna odličja. Suzika Bogdanić iz Zagreba djelovala je u dubokoj konspiraciji. Radila je na kontraobavještajnim zadacima po specijalnim zadacima Partije. Splitska učenica Bina R. Eskenazi kao član SKOJ-a radila je na početku ustanka u organizaciji splitske napredne omladine ali je i ona bila otkrivena pa su je fašističke vlasti u travnju 1942. osudile na 15 godina robije.

Izidor Perrera Matić, prvi liječnik partizan

Izidor R. Finci, također splitski učenik i član SKOJ-a, od početka ustanka je bio vrlo aktivan u ilegalnoj splitskoj omladinskoj organizaciji. Uhvaćen je pri jednoj diverziji u travnju 1942. Iako maloljetan, bio je osuđen na 10 godina zatvora. Nakon kapitulacije Italije otišao je u partizane i poginuo krajem rujna 1943. kao borac Mosorskog partizanskog odreda. Prorabin Izidor A. Finci, pristupio je SKOJ-u još za vrijeme školovanja na Teološkoj školi u Sarajevu 1936. godine, tijesno surađujući s Cadikom D . Danonom. U travnju 1942. fašističke su ga vlasti otkrile i osudile na 20 godina robije. U organizaciji antifašističkog ustanka sudjelovao je i službenik Vili Švarc-Šimunov, član KPJ od 1941. Budući da su ga fašističke vlasti otkrile, po direktivi Partije napustio je Split i u kolovozu 1942. stupio u redove NOV-e. Neko vrijeme bio je komesar u jedinicama 3. dalmatinske brigade, a poslije toga radio je u Agitpropu (agitacija i propaganda) Vrhovnog štaba. Poginuo je 25. svibnja 1944. u Drvaru prilikom njemačkog desanta, čuvene operacije koja je imala za cilj uhvatiti maršala Tita. Brijač Milko M. Papo, član KPJ od 1936. i španjolski borac, poginuo je kao partizan u redovima NOV-e u studenom 1943. godine. Nakon dolaska fašista i Rikard. M. Šulc, trgovac, postao je je jedan od najaktivnijih članova Narodnooslobodilačkog pokreta. S cijelom obitelji angažirao se u prikupljanju pomoći za partizane i rukovodio organizacijom »Narodne pomoći«. Kada je otkriven fašisti su ga predali ustašama zajedno s ženom Blankom i sinovima Borisom i Draškom.

Istakli su se u NOP-u Jozef M. Levi, učenik, član SKOJ-a i drugi koji su već u početku ustanka i početkom 1942. stupili u redove NOV-e: Lili Abinun-Šimunov, dr. Izidor Perrera Matić, Ruža Perrera i Zora Perrera. Posebno je značajan bio odlazak Izidora Perrere Matića u partizane. On je bio prvi liječnik partizan na teritoriju Srednje Dalmacije postavivši prvu organizaciju saniteta pri štabu 8. dalmatinskog korpusa i u njegovim jedinicama. Bio je odličan organizator sanitetske službe. Vraćajući se sa savjetovanja vojnog saniteta na Visu, prekinut je njegov rad. Poginuo je u topničkom granatiranju 25. siječnja 1944. kod sela Nadgradine. Njegove zasluge kao sanitetskog potpukovnika nisu bile zaboravljene: poslije rata u Splitu je podignuta nova Vojna bolnica koja je do 1990. nosila ime »Dr. Izidor Perrera Matić«.

I ostali zdravstveni radnici Židovi iz Splita dali su značajan prilog vojnom sanitetu: dr. Silvio L. Altaras, kojega je kao šefa saniteta 25. divizije koncem svibnja 1945. mučki ubio nepoznati zločinac; dr. Jakov. L. Altaras; dr. Rudolf Herz, mr.ph. Judita A. Abinun; mr.ph. Lasislav E. Varijaš; dentist Aron H. Kabiljo; zatim studenti medicine Salamon E. Elazar i David M. Papo koji je poginuo 1944. godine.

Junaštvo Tilde Finci

Židovska omladina u Splitu sudjelovala je u akcijama koje je organizirao SKOJ: u prikupljanju oružja i sanitetskog materijala, u sabotažama i diverzijama, u demonstracijama i manifestacijama (prilikom napada Njemačke na SSSR) itd. Veći broj tih omladinaca i omladinki primljen je u članstvo SKOJ-a u 1942. i 1943. godini. U sabotažama se isticala se Tilda J. Finci koja je na ulici polila vitriolom fašističkog oficira i uspjela pobjeći u partizane. Poginula je kao borac krajem svibnja 1943. u epskoj bitci na Sutjesci. Židovska mladost bila je uključena i u razne tečajeve prve pomoći pripremajući se za sanitetske dužnosti u partizanskim jedinicama u koje je u rujnu 1943. stupio veći broj omladinaca. Od ukupno 114 Židova, koliko ih je stupilo u Narodnooslobodilački rat više od polovice su bili omladinci, gimnazijalci i studenti.

I ostali splitski Židovi koji nisu otišli u partizane bili su uključeni u Pokret, davali su materijalnu i financijsku pomoć za NOV, radili u ilegalnim partizanskim radionicama u kojima se izrađivalo rublje, čarape i džemperi za potrebe vojske. Neke starije osobe prešle su u rujnu 1943. na oslobođeni teritorij i uključile se u rad partizanske pozadine. Značajan je bio rad inž. Josipa Morpurga koji je nakon oslobođenja Splita došao iz partizana da osposobi tvornicu cementa u Majdanu.

U Narodnooslobodilačkom ratu, spomenuli smo, sudjelovalo 114 splitskih Židova (ili 40 posto od 284 Židova koji su prije Drugog svjetskog rata živjeli u Splitu) što znači da su gotovo svi koji su bili sposobni stupili u NOV, od toga 11 već 1941. godine. Godine 1942., stupilo iz je sedam, a u prvoj polovici 1943. šestorica. U rujnu 1943 – njih 90! U borbenim jedinicama poginulo ih je 29 ili 26 posto. Od učesnika iz 1941. poginulo ih je petero, iz 1942. godine dvoje, iz prve polovice 1943. četvero, a iz druge polovice 1943. još osamnaest.

Split je primio 3000 Židova

Međutim, značenje Splita nije samo u aktiviranju splitskih Židova i njihovom uključivanju u partizansku borbu. Split je odigrao veliku ulogu u prihvaćanju Židova izbjeglica s ostalih teritorija Jugoslavije, osobito s teritorija BiH i Hrvatske. U drugoj polovici 1941. sabralo se u Splitu oko 3000 Židova izbjeglica koje je Split prihvatio sa simpatijama i pružio im ono što je u to vrijeme mogao pružiti. Fašistički se okupator nije mogao pomiriti s tolikom koncentracijom židovskih izbjeglica pa je u studenom 1941. prebacio u logore u Italiji grupu od 380 Židova, a zatim veću grupu u logor na Korčuli. Među židovskim izbjeglicama bilo je nekoliko predratnih članova KPJ koji su stupili u vezu sa splitskom partijskom organizacijom i zajednički radili na prikupljanju Židova u NOP i u pripremama za njihov odlazak u partizanske jedinice u određenom momentu. Gotovo sve izbjeglice stupile su u NOP i pomagali u granicama njihovih mogućnosti, materijalno i financijski, a veliki broj, naročito žena, radio je u ilegalnim partizanskim radionicama.

Prema nepotpunim podacima, nekoliko stotina Židova izbjeglica iz Splita, Korčule i Italije stupilo je u redove NOV-e i to najvećim dijelom nakon kapitulacije Italije, a manji u toku 1942. i prvoj polovini 1943. U vrijeme kapitulacije Italije oni su u najvećem broju logora razoružavali fašističke straže i naoružani stupali u redove NOV-e kao borci, politički pozadinski i sanitetski radnici. U očuvanim dokumentima posebno se naglašava rad nekih Židova izbjeglica, kako u vrijeme njihova boravka u Splitu, tako i u partizanima. Dr. Milan Zon, koji je prije rata pripadao naprednom pokretu, posebno je zaslužan za organiziranje zdravstvene službe za izbjeglice u Splitu, a kasnije vojnog saniteta u sastavu NOV-e; inž. Aleksandar Štajner izvršio je u listopadu 1943. vrlo važan partijski zadatak – demontiranje električne centrale kod Zadvarja koju su Nijemci namjeravali uništiti. Inž. Oto Štajner bio je stručni organizator mnogih partizanskih radionica na Biokovu. Paula Zon, predratni član KPJ, bila je jedan od organizatora AFŽ-a u Splitu, član izvršnog odbora AFŽ-a za Dalmaciju i urednica časopisa »Dalmatinke u borbi«. Dr. Žarko Almuli i dr. Elza Jiršl-Karanfilović uspješno su organizirali zdravstvenu službu u zbjegu u Italiji Narodna vlast koja je u ilegali djelovala u Splitu prebacila je brojne izbjeglice iz Splita na otoke i u Italiju koji su tako u posljednji čas bili spašeni od njemačkih zločinaca. Nekoliko splitskih Židova kao i Židova izbjeglica koji su iz bilo iz kojeg razloga ostali u listopadu 1943. u Splitu, Nijemci su odveli u logore i pobili ih. Od splitskih Židova u logor je odvedena i pobijena 121 osoba – 22 djece, 52 muškarca i 47 žena.

Njemačka okupacija i tragedija

Najteži dani za splitske Židove nastali su dolaskom Nijemaca nakon sloma Italije i kratkotrajnog oslobođenja Splita. Sluteći što ih očekuje, jedni su se pridružili partizanima, neki su unajmili lađe i pobjegli u Bari u Italiji, a neki su otišli u zbjeg. Mnogi se pak, naročito stariji, nisu mogli odlučiti da napuste domove i rodni grad, sve što su imali. Ostali su čekati sudbinu.

Nacistički plakat kojim se Židovima 1943. naređuje da se prijave, uz prijetnje njihovim pomagačima

Nijemci su ušli u Split 27. rujna 1943. praćeni ustašama. Neki su se Židovi posakrivali ali teško je bilo živjeti i sakrivati se neprimijećen, pogotovo zbog neprestanih racija. Istoga dana kada su Nijemci uzeli vlast u gradu, istakli su oglase u kojima Vojna komanda poziva sve Židove da se odmah prijave u zgradi bivšeg hotela »Ambasador« gdje su smjestili komandu. Tko se ne prijavi bit će obješen. Ista kazna čeka, istaknuto je, one građane koji ih budu sakrivali ili im u tome pomagali. Natpisi i parole što su ostali nakon povlačenja NOV-e iz Splita, koje je trebalo ukloniti, nazvani su u tim proglasima »ćifutskim i komunističkim«. Sve židovske radnje u gradu zatvorene su a posljednja među njima, 6. listopada, Morpurgova knjižara na Pjaci, tadašnjem trgu Ante Pavelića. Na zatvorene dućane postavljena je obavijest »Zatvoreno po nalogu Ministra za oslobođene krajeve« (E. Bulata), a na ispražnjene stanove »Juden wohnung – Beschlagname« (Židovski stan – zapljena) i pečat njemačkog »Standort Komandanta« u Splitu. Njemački okupatori i njihovi ustaški suradnici započeli su i u mjesnoj štampi protužidovsku propagandu da bi opravdali svoje akcije i pokušali u narodu stvoriti raspoloženje protiv njih. Nekoliko dana prije oslobođenja, uoči bijega, pustili su Nijemci posljednje u Splitu zatočene Židove kućama, vrativši im ključeve njihovih praznih i opljačkanih stanova.

Tako su gotovo dvije trećine splitskih Židova poginule, što u borbi što u logorima.

I Viktor Morpurgo, duša splitske Jevrejske zajednice, posljednji Židov staroga Splita, onoga koji je nestao, pošao je u smrt sakrivši u posljednjem času prije odvođenja stare matične knjige svoje Općine, ostavivši tako u ostavštinu zavjet preživjelima i novim naraštajima da ne zaborave svoju davnu, burnu i plodonosnu prošlost.

Žalosna povorka: Splitske Židove odvode prema tvrđavi Gripe

(prema studiji Jaše Romana objavljenoj u knjizi Duška Kečkemeta »Židovi u povijesti Splita« priredio Marin Kuzmić)